Od Zorana Milanovića s velikim smo veseljem primili informaciju da se dvije situacije u njegovoj vladi apsolutno ne mogu dogoditi. Prva je da bilo koji ministar bude u sukobu s premijerom, a druga da premijer bude u sukobu s nekim od ministara. 

I jedno i drugo je, razumije se, nemoguće zato što bi ministar odmah odletio u mračnu povijest čim bi se takve trzavice pojavile na relaciji sa šefom, objasnio je Milanović u pozi Cezara Imperatora. 

Te riječi djelovale su blagotvorno na većinu naših rezigniranih građana jer velika većina upravo taj princip podržava i pozdravlja. 

Tjeraj, brate dragi, svoju priču za koju si dobio izbore. Kad si obavio što si znao i umio, kusaj plodove svoga rada. I nemoj cijeli svijet svaki dan maltretirati personalnim intrigama koje se odvijaju u vladi. 

Dakle, prosto i jednostavno, onaj tko je predsjednik vlade, neka vodi vladu. 

Neka osigura da svi rade kao urica na politici koju provode, a ako se s nekim ministrom pojavi kakav veći problem, neka mu se šef parade zahvali i dovede novoga, na svoju odgovornost. A nego na čiju? 

Nemaju ljudi vremena osluškivati kako po krovu bubnja pljusak kontradiktornih signala i naklapanja, niti se na dnevnoj bazi baviti dešifriranjem anonimnih komentara raznih gubokih i sasvim plitkih grla oko Vlade u toj trakavici u kojoj su suprotstavljene uloge pripale Nadi Čavlović Smiljanec i Linićevom pomoćniku Šegonu, zamjeniku Lalovcu koji sada odlazi jer preuzima HBOR, te, naravno, premijeru Milanoviću i samome ministru Slavku Liniću. 

Imamo svi mi sijaset pametnijih poslova nego da sadomazohistički zaranjamo u te dvorske spletke i urote, ovakvi nesigurni, totalno nikakvi i daleko otraga na svim svjetskim rang listama uspješnosti u ovome i onome.

Ma boli, zapravo, prosječnog birača briga tko je u Vladi za Linića, a tko protiv Linića. Tko je u tom Ministarstvu šegonovac, a tko je na strani šefice Porezne uprave koja je dala ostavku. Jesu li u SDP-u jači ovi koji su na strani Milanovića. Tko sve spada u Linićevu frakciju. I tko, navodno, kome što pakira i podmeće. 

Ne želi nitko više slušati sve te dvosmislenosti, niti birati strane, niti se opredjeljivati tko je bolji, tko u čemu ima više pravo i koga je više šteta ako ode. Jer s tim reality showom iz Ministarstva financija stvarno su prevršili svaku mjeru. 

Linićev infantilni prkos i podbadanja antipatični su i meni koja mislim da je on vrlo uspješan ministar. Ali za ovaj cirkus kriv je premijer budući da on – kako je sada i sam naglasio – određuje što je politika Vlade, te s tim u vezi, tko ostaje, a tko ide. 

To da rata između njega i nekog ministra ne može biti izjavio je za Prvi maj, na neradni dan, te se, dakle, nadamo da će već danas poduzeti korake da se ta višemjesečna situacija – kakva, navodno, ne može postojati! – napokon razriješi i okonča. 

Ako će, dakle, smijeniti Linića, u redu, neka ga konačno smijeni, samo neka se zatvori taj sajam inata, taština i neodgovornih egotripova. Pa da idemo dalje. Tamo kamo već idemo.