Situaciji da se u procjene ovlaštenih vještaka nije moguće pouzdati mora se hitno stati na kraj. Jer lako je moguće da se sada uopće neće moći utvrditi je li županica malverzirala ili nije kad nema standarda za ocjenu je li u pravu vještak DORH-a, ili vještak Porezne uprave
Odlično da je premijer Milanović zatražio da se iz Ministarstva financija i Porezne uprave odgovori je li bilo namještanja u procjeni vrijednosti zgrade u Sisku koju je Marina Lovrić Merzel kupila novcem županije za Hitnu pomoć. Je li, naime, županica sebi naručila cijenu koju je poslušni vještak onda samo potpisao, ili je vještačenje ipak bilo objektivno? To jest važno.
Ali još bi puno važnije bilo da raspetljavanje tog politički napetog slučaja posluži mjerodavnima kao inspiracija za akciju puno većeg značaja nego što je jedna pojedinačna istraga protiv jedne županice. Građani koji su amateri za te stvari ne znaju i ne mogu znati što bi točno trebalo učiniti, ali svi su sigurno mnogo puta primijetili da s vještačenjima generalno postoji neki problem. Nalazi vještaka o istom pitanju često su vrlo različiti, a ponekad i dijametralno suprotni. I to se ponavlja kad je riječ o medicini, psihologiji, prometnim nezgodama, o geodeziji, oružju ili o nekretninama.
Recimo, u poznatom slučaju Maškarin, o tome kako je optuženi liječnik vodio operaciju vještačilo se u Splitu, Osijeku i Zagrebu. Ali, umjesto da pomognu razriješiti dileme suda, vještačenja su bila izvor nove pomutnje. Vještaci iz Osijeka utvrdili su da je operacija izvedena prema pravilima struke. U Zagrebu su zaključili da je kirurg pogriješio. A stručnjaci iz Splita dostavili su sudu mišljenje da su teške posljedice po mladića zapravo uzrokovane lošim postoperativnim tretmanom.
Nama običnim ljudima teško je razumljivo da se nalazi vještaka mogu toliko razlikovati, ali to ipak nije nikakva rijetkost, baš naprotiv.
Na jednom od ročišta za ubojstvo Ivane Hodak, predstavljena su sasvim drugačija mišljenja dvojice balističkih vještaka o tome je li skitnica Šlogar mogao ubiti mladu odvjetnicu onako kako je to opisala optužnica.
Potpuno različiti nalazi vještaka pojavili su se i lani na suđenju za silovanje studentice u Podstrani. Za vrijeme procesa protiv ubojica mladog Luke Ritza vještaci se nisu mogli složiti oko uzroka smrti.
O privrednom kriminalu vještači se i ovako i onako. Vještaci se ne slažu oko toga je li netko zdrav ili bolestan. Sjetimo se nalaza o uzrocima kornatske tragedije. I tako dalje.
U sudnicama se vrlo često sukobljavaju vještaci optužbe i vještaci obrane – pri čemu su i jedni i drugi certificirani stručnjaci za ista područja – tako da bi zbunjeni promatrač mogao zaključiti kako je s vještacima naprosto tako. Tko plaća, njemu djevojka, a vjeru u njihovu objektivnost uglavnom možeš objesiti mački o rep.
Takav zaključak je sigurno pretjeran jer, već statistički gledano, mora među vještacima biti odličnih stručnjaka koji su uz to i pošteni ljudi, a ne samo potkupljivih fušera. No da tu stvarno nešto jako ne štima možda je ponajbolji dokaz upravo sektor nekretnina.
Iako se baš tu mogu utvrditi najegzaktnija mjerila za rad, i u branši se otvoreno priznaje da su nekretnine često i za 30 i više posto precijenjene u odnosu na njihovu tržišnu vrijednost, a da se i ne govori o području korupcije kao u slučaju Planinska.
To samo znači da pravila nisu postavljena kako treba i da tu prazninu napokon treba popuniti država. Situaciji da se u procjene ovlaštenih vještaka nije moguće pouzdati mora se hitno stati na kraj. Jer lako je moguće da se sada uopće neće moći utvrditi je li županica malverzirala ili nije kad nema standarda za ocjenu je li u pravu vještak DORH-a, ili vještak Porezne uprave.
