Novih 3,2 milijarde kuna dugova zdravstva progutali su skoro kompletni iznos ušteda koje su sva ostala ministarstva napabirčila kako bi Linić uspio sklepati rebalans proračuna i poslati u Bruxelles dokaze da Hrvatska štedi i drži se Procedure prekomjernog deficita.

   Oko četiri milijarde su, dakle, skrpali svi zajedno na poticajima, trošarinama, kapitalnim investicijama, plaćama i dodacima, ali zamalo sve to usisala je rupa koja se opet otvorila u resoru Rajka Ostojića.

   Za pola godine falit će im, mogla bih se kladiti, još toliko.

   Zdravstvo je jedan je od velikih gutača narodnog novca, na njega ide skoro petina državnog proračuna i još dodatni iznosi iz sredstava lokalnih zajednica. No, za vrijeme štrajka liječnika, Ivica Babić i drugi sindikalci svima su probili uši kuknjavom da oni rade na prosjačkom štapu, s fatalno premalo doktora i s nepodnošljivo niskim primanjima. I to je čak zvučalo dosta uvjerljivo.

   Jučer je, međutim, Večernji list objavio stanje u drugim zemaljama Europe i mogli smo se opet osvjedočiti kako se lako, bez stvarnih podataka, manipulira neobaviještenom javnosti.

   Ispada, naime, da Hrvatska po glavi stanovnika ima više liječnika nego Belgija, Francuska i Velika Britanija, više nego Mađarska, Irska, Poljska, Slovenija… Sa stomatolozima stojimo još bolje. Sa 72 zaposlena stomatologa na sto tisuća stanovnika, bolji smo od svih ostalih osim Njemačke, koja ih ima 80.

   Kod nas su stvarni problem medicinske sestre – kojih je u sustavu manje od 70 posto u odnosu na prosjek EU, a dvostruko manje nego u Njemačkoj – a nikako broj liječnika.

   Dapače, podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazuju da je u posljednjih pet godina u zdravstvu otvoreno čak 3785 novih radnih mjesta, od čega više od tisuću za doktore medicine.

   Naše zdravstvo je, dakle, preskupo i presporo ne zato što se za njega ne daje dovoljno novca, niti zato što, kako tvrdi Babić, trebamo mnogo više liječnika, nego zato što je cijeli sustav beznadno neracionalan i neorganiziran. Ministar sada najavljuje nekakav »masterplan«, valjda to neće biti još jedna zvučna riječ za skor ravan nuli. Jer, ako u zdravstvu opet ne bude reformi, iz tog neurednog resora, kojim je rijetko tko zadovoljan, očekujmo dogodine milijarde novih gubitaka.

   Nema tog rezanja i te štednje koja ima smisla bez niza bitnih promjena svuda gdje stvari očigledno idu naopako.

   Jutarnji ovih dana, recimo, iscrpno piše o lošem stanju u hrvatskim javnim institutima koji su također dotirani javnim novcem, ali su u međunarodnoj konkurenciji uglavnom anonimni. Žabokrečinu, međutim, nitko ne dira.

   Uprave ne mogu otpustiti one znanstvenike koji ne rade i ne produciraju relevantne radove jer ih zakon štiti kao populaciju bijelog bengalskog tigra. O tome govori ravnatelj Instituta za migracije – ustanove sa 30 zaposlenih, koja se ne može pohvaliti nijednim istraživanjem iz svog područja, nijednim domaćim, ni EU projektom – a jedna je od onih koje su nedavno najlošije ocijenjene na međunarodnoj evaluaciji.

   Zaposleni dolaze na posao dvaput tjedno, kaže ravnatelj, sustav ih ne obavezuje da rade, imaju plaće od oko 10.000 kuna, i ja tu ne mogu ništa.

   Slično je još na stotinu strana, u raznim agencijama, na sveučilištu, u administraciji… A onda ide prekomjerni deficit, stezanje remena na krivim mjestima i put ravno u propast.