Nekidan je liječnički sindikat odlučio da se štrajk bolničkih liječnika na tri mjeseca »stavlja u mirovanje«, ali da ga se ne prekida, a jučer je Jutarnji list objavio iscrpan tekst o apsurdnim i uvredljivim listama čekanja u hrvatskim bolnicama. 

Sindikalni vođa Ivica Babić izjavio je da su se tom pjesničkom rješenju – »štrajk se ne prekida, nego ga se stavlja u mirovanje« – domislili zato da javnost uvidi kako je za liste čekanja, a i sve drugo što u zdravstvu ne valja, krivo samo i isključivo ministarstvo, a ne oni, liječnici, a ponajmanje njihov višemjesečni štrajk za plaće i razne dodatke na plaću. 

A to je, naravno, bezobrazna glupost od koje skoro da ne može biti veće. Da joj daju i cijele tri godine, a ne tri mjeseca, javnost ne bi mogla uvidjeti kao istinu ono što svakako nije istina. 

Ne želimo, bože sačuvaj, ekskulpirati sadašnje Ministarstvo zdravlja i ministra Rajka Ostojića, a jednako tako ni bivše, HDZ-ovo, ni za liste čekanje, ni za opći darmar u zdravstvenom sustavu, za slaganje dugova, za vječne neuspjele sanacije, nesređenu javnu nabavu, potkupljivanje liječnika putovanjima na Bali i ostale modalitete korupcije, za neiskorištenost skupe opreme i za sto drugih stvari koje riječ kolaps čine najprikladnijim imenom te tužne priče koja se zove hrvatsko zdravstvo. 

Naprosto, ne pada nam na pamet na bilo koju temu udarati u bubanj sadašnjih zdravstvenih vlasti od kojih se ne vidi nikakvih velikih djela nego opet samo puno priče i mnogo brljavljenja u koje spada i traljavo uvođenje radne obaveze za bolničke liječnike koju je potom morao poništiti Ustavni sud. 

No, Ivici Babiću i doktorima treba jasno kazati da s tom vrstom izvlačenja i prebacivanja odgovornosti na drugoga za stanje u bolnicama i kojima oni kolo vode, ne mogu više nikoga zavarati, ni ganuti, ni navući na tanak led da njima drži stranu. 

Jer tko bi, na primjer, trebao biti kriv za to što se, kako navodi autor spomenutog članka, u zagrebačkoj bolnici Merkur morate zapisati za uslugu oko 246 dana ranije nego što ćete je dobiti, u Vinogradskoj 191 dan ranije, a na Svetom Duhu 177 dana ranije? Tko bi trebao biti odgovoran jer se u Varaždinu na kolonoskopiju čeka 324 dana, odnosno tko je odredio da se tamo radi samo jedna kolonoskopija dnevno? 

Zašto se, nadalje, na ultrazvuk srca u Sisku čeka 372 dana, na kadiološki pregled u Puli 250 dana? Zašto tek u rujnu 2015. možete računati na ugradnju kuka u zagrebačkom KBC Dubrava? Zašto se na magnetsku rezonancu abdomena u Splitu čeka 294 dana, a na ultrazvuk dojke u Koprivnici 426 dana? I tako dalje. 

Pa onda: zbog čega su bolnice istu narudžbu plaćale dobavljačima i sedam puta skuplje nego što je bilo potrebno, o čemu je javno govorio ravnatelj ortopedske bolnice u Lovranu? 

Zašto se pacijente u bolnicama naručuje za datum, ali ne i za sat, pa stari ljudi ni za pet sati ne uspiju doći na red? Tko bi trebao biti kriv što žena od 90 godina na hitnoj u Zagrebu, koja je već obrađena, čeka potpis liječnika još četiri sata da je puste kući? 

Na koga bi, molit ćemo, za sve to trebalo pokazati prstom ako ne upravo na one koji u bolnicama rade, organiziraju posao i određuju protokole i, zajedno s ostalima u zdravstvu, godišnje troše basnoslovnu svotu od 18 posto državnog proračuna? 

I zato neka rade što god hoće. Jer pacijentima je, štrajkali oni ili ne, ionako skoro sasvim svejedno.