Potpredsjednik Vlade i ino-ministar Stier nedavno je imenovao Ladislava Ilčića savjetnikom za ljudska prava s državnom plaćom od 10.000 kuna, a Ilčić mu već odlazi. Ide, kao, svojom voljom jer se želi natjecati za gradonačelnika Varaždina. – Ne mogu raditi oba posla – mudruje kao da mu je gradonačelnička funkcija već pala u krilo. Nije jasno s kojim pravom Iličić, koji nije saborski zastupnik, u Saboru drži press konferenciju o svojoj ostavci i političkim planovima, no njegovu verziju potvrđuje i njegov poslodavac Stier. To usklađeno izmotavanje uvjerljivo je, međutim, kao što bi bila vijest da je led prekrio Saharu jer pravi motiv Ilčićeve ostavke lokalni izbori sigurno nisu.

Ilčić je, naime, i nedavno, kad se prihvatio savjetničkog položaja kod Stiera, znao da su uskoro lokalni izbori na kojima se on i njegova stranka Hrast imaju namjeru kandidirati. Ako izlazak na izbore u svibnju nije bio problem tada, zašto bi odjednom postao problem sada? Tim prije zato što su Ilčićevi izgledi da doista postane gradonačelnik Varaždina ravni nuli. Prošli put je osvojio 7,89 posto podrške i po broju biračkih glasova plasirao se tek na četvrto mjesto. Nema, dakle, nikakvoga razloga da – zbog funkcije koju neće i ne može dobiti – ostavlja ovu koju već ima kod Stiera, kome se na službu obavezao prije samo tri mjeseca. To je stvar dosta jednostavne logike, ali političari su i inače skloni vjerovati da građanstvo nije ovladalo vještinama smislenog zaključivanja i da ga se malim akrobacijama može motati oko malog prsta. Na žalost, tu znaju biti prilično u pravu.

No ipak, svi scenariji koji preostaju nakon ove male dedukcije o Ilčićevom povlačenju vode k tome da je Ilčić na odstup bio prisiljen, odnosno da je nalog za »neopozivu« ostavku posebnog savjetnika došao s višeg mjesta. Od trenutka kad je javnost saznala da je Stier u gurua za ljudska prava unaprijedio tog ultrakonzervativnog političara, zadrtih stavova o pravima žena, obitelji, seksualnosti, manjinama, hrvatstvu i nacionalnoj državi – a od tada je prošlo samo mjesec dana – Plenkovićeva Vlada od te Stierove kadrovske mine trpi samo negativan publicitet. Taman kad su malo prigušili i odgodili problem ministra Barišića, na Barišićevo je mjesto uskočio tandem Stier-Ilčić. Krajem veljače poslali su njih dvojica u UN stajališta Hrvatske o ljudskim pravima još zeru radikalnije nego Poljska i Mađarska, i to mimo bilo kakve rasprave o sadržaju tog nacionalnog dokumenta. Na to su mnoge utjecajne zemlje digle obrvu jer HDZ nije išao na izbore s tako ekstremnim stavovima, a ta su čuđenja diplomatski prenesena i Plenkoviću.

Zatim je zaredalo. Stigao je izvještaj američkog State Departmenta o ljudskim pravima u Hrvatskoj s prigovorima zbog napada na LGBT zajednicu, slučajeva antisemitizma, diskriminacije žena, gay populacije i osoba s invaliditetom, kršenja prava radnika i korupcije. Na Dan žena održani su u više gradova ženski marševi s više tisuća sudionika koji su, zbog stavova o ženskim pravima, tražili ostavke upravo Stiera i Ilčića. Tako je premijer, da se slika malo uljepša, vrata pokazao savjetniku, pa neće valjda potpredsjedniku Vlade i političkom tajniku HDZ-a. I to bi bila sva velika mudrost o Ilčićevoj ostavci.