Sindikalne središnjice tek su počele anketirati radnike slažu li se da se organizira generalni štrajk protiv fleksibilizacije tržišta rada. No, premda se ishod tog izjašnjavanja još ne zna, bezrezervna javna podrška generalnom štrajku već je ekspresno stigla od čelnika dvadesetek braniteljskih udruga, na čelu s Hvidrom. 

  Dok je, dakle, još posve neizvjesno koji će na koncu biti stav većine sindikalnog članstva prema prijedlogu njihovih vođa da se u Hrvatskoj ide u opću blokadu, predsjednik Hvidre Josip Đakić, koji je ujedno i saborski zastupnik HDZ-a, izjavljuje za Hinu kako će braniteljske udruge »svakoga od 360.000 zaposlenih branitelja pozvati da se pridruži općem štrajku«. 

  To je zaključak sastanka koga su čelnici Nezavisnih hrvatskih sindikata i Udruge radničkih sindikata, Krešimir Sever i Damir Jakuš, u utorak održali s čelnicima više braniteljskih udruga u zagrebačkoj Hvidri. 

  – Braniteljska i stradalnička populacija – navodi se u Hvidrinom priopćenju – pružit će potporu sindikatima u borbi protiv novog Zakona o radu i Zakona o povremenim poslovima, kao i protiv netransparentne rasprodaje državne imovine i monetizacije autocesta. 

  Da nismo u Hrvatskoj, nego negdje drugo, bilo bi vrlo vjerojatno da će se protiv ovakvog domunđavanja dijela sindikalnih i braniteljskih vođa oštro pobuniti i članstvo sindikata, i članstvo braniteljskih udruga čiji su predstavnici u njemu sudjelovali. Kod nas to, međutim, ne treba očekivati. Ne treba zato što se ovdje često puta ne razumije, ili namjerno ne želi razumjeti, što tko treba i smije činiti i kada, a tko što ne može i ne smije i zašto. 

 A u ovom su slučaju, pravila dopustivog ponašanja drastično su prekršile obje strane. Sever i Jakuš zato što su savezništvo za svoje ideje išli tražiti u udrugama koje se nema što pitati o sindikalnim stvarima. A braniteljski šefovi zato što su se, s pozicije ratnih zasluga, požurili politikantski upetljati u spor između sindikata i Vlade oko nivoa radničkih prava. Pa se onda čak nisu mogli suzdržati ni od toga da u generalni štrajk, za koji radnici još nisu rekli žele li ga uopće ili ne, istog momenta nedopustivo počnu pozivati ljude kao pripadnike braniteljske populacije. 

  Naravno, teško se ipak svemu tome čuditi budući da je dezorijentacija u pogledu svoga mjesta u društvu, svoje svrhe, ciljeva i načina rada primjetna i u sindikalnim vrhuškama, i u veteranskim organizacijama. 

 Politički ambiciozne braniteljske vođe netko bi trebao upozoriti da prestanu manipulirati i svojim članovima, i javnošću kad se proglašavaju nadležnima i za radničke teme pozivajući se na to da su i mnogi branitelji danas dio radništva. Da, jesu. 

  Ali o štrajku će se – baš zato – i oni, baš kao i svi drugi njihovi kolege s posla, izjasniti upravo onako kako žele u sindikalnoj anketi. Svaki od njih sam će vrlo dobro znati reći smatra li da je štrajk u njegovom interesu ili da nije. 

  Ne treba im, dakle, Đakić i društvo da im dojave koje je njihovo mišljenje, niti im je potrebno da ih se usmjerava na bilo što kao bivše borce i ratne vojne invalide, budući da je njihova legitimacija za ovo radnička i sindikalna, a ne braniteljska. 

  Hrvatska je već imala SUBNOR, sigurno joj ne treba novi u obliku raznih stožera, veteranskih komiteta i arbitraža, iako je interes, koliko vidimo, velik.