Stvara li se to možda neki novi bonton u Hrvatskoj, pretpostavljam da je, kao i meni, to prošlo kroz glavu i drugima dok su čitali o tome da je Linićev porezni inspektor, između Božića i Stare godine, po kazni zatvorio poznati zagrebački klub Pepermint.

   Mjera je izrečena kad je u red za karte ispred klupske blagajne jedne večeri stao i neki marljivi porezni inspektor koji očito ima dobar nos. Prodali su mu ulaznicu, ali za nju nije dobio račun. I tu je, naravno, nastao problem. Ne samo da je klubu odmah na tjedan dana zabranjen rad, pa su, uz ostalo, gostima morali vratiti sve uplate za doček Nove godine koji su silom prilika morali otkazati, nego će im još stići i račun za novčanu kaznu.

   Sama po sebi, vijest je obična, ništa senzacionalno. Porezni prijestup – porezna kazna.

   Ali ono što ju je izdvojilo iz mase bila je u Hrvatskoj totalno neuobičajena i dosad nezabilježena reakcija kaznom pogođenog poduzetnika. A to je doista moglo zamirisati na neku prekretnicu.

   Vlasnik kluba se, naime, mirno i pristojno pomirio sa značajnim financijskim gubitkom koji mu je odrapio porezni inspektor. Bez ikakvog prigovora je prihvatio krivicu, ispričao se za propust svojih ljudi i najavio da će odmah platiti kaznu.

   – Jako nam je žao zbog toga. Inače uredno vodimo posao. Ali ponekad ne možemo utjecati na sve – izjavio je novinarima.

   Naravno da je na temelju jednog primjera glupo brzati s velikim i generalnim zaključcima.

   Ali, evo, prvi put otkako je ministar Linić zapeo s uvođenjem porezne discipline i otkako su, pod normalno, zaredala ovakva kažnjavanja, imamo slučaj u kojem netko uhvaćen u poreznom prijestupu ne oponira provođenju zakona izmišljajući stotine šupljih opravdanja. Očigledni krivac ne optužuje službenu osobu da se okomila na njega »samo zbog jednog računa«, niti se prikazuje nevinom žrtvom navodno divljačkog postupanja financijskih vlasti.

   To je doista nešto novo.

   Jer do sada nijedan, ali apsolutno nijedan pokušaj da se dovedu u red oni koji izbjegavaju plaćanje poreza i drugih davanja državi nije mogao proći bez podizanja zaglušne galame upravo iz pravca osoba koje su se na poreznoj evaziji doslovno obogatile.

   Po tome je naša zemlja rekorder i unikat. Drugdje nikome ne pada na pamet da će, kad ga uhvate jer je dužan za porez, bjesniti na televiziji protiv vlasti i poretka, nadijevati ministru financija pogrdna imena, niti da će jadikovati kako mu država otima zaradu i tjera ga u propast.

   Ovdje su najglasnije protiv porezne discipline upravo oni čije neplaćene porezne obaveze moraju solidarno pokrivati polugladni radnici koji se u pet ujutro voze na posao u rasklimanim autobusima.

   Kako su se samo prekupci derali oko fiskalizacije, bespravni graditelji oko mjera legalizacije divlje gradnje, iznajmljivači stanova i vila oko prijavljivanja biznisa i pojedini vlasnici pozamašnih poslovnih carstava oko najnormalnijih poreznih računa.

   Tako da je ovaj momak iz tog kluba stvarno novitet. Ili će, stvarno, i našim mutikašama napokon svanuti da je minimum barem biti pristojan – kad su te već pronašli s prstima u pekmezu.