Prvo, ni ja, a ni članovi moje obitelji, nemamo kredit u švicarcima. Ne vidim, dakle, nikakav osobni interes u činjenici da se Vlada uključuje u rješavanje tog problema stajući na stranu korisnika takvih kredita.

Drugo, sigurna sam da ljudi koji su ugovarali te kredite uglavnom jesu kalkulirali iako mnogi od njih sada tvrde da su zagrizli jer su bili zavedeni. Tada se, naime, činilo da će kombinacija sa švicarcem za njih biti značajno unosnija nego s eurom ili kunom.

Treće, mislim da je važno da svi građani nauče da za sve svoje postupke sami snose odgovornost i da država, načelno, nije dužna sudjelovati u otplaćivanju posljedica njihovih pogrešaka na teret poreznih obveznika. Četvrto, smatram da se svi ugovori potpisani bez prisile i uz poznavanje svih uvjeta i posljedica, moraju poštovati bez iznimke.

To je, eto, taj grubi okvir iz koga – ipak – želim braniti plan Vlade da stavi točku na temu švicarskog franka na način kako je to naznačio ministar Lalovac.

Radi se, kao što je poznato, o tome da je Vlada odlučila nametnuti bankarskom sektoru preračunavanje tih kredita u euro. Pritom bi banke ostale i bez dijela glavnice, ali to bi im se priznalo kao porezna olakšica, odnosno kao (djelomična ?) kompenzacija za štetu koju će pretrpjeti s obzirom na očekivanu zaradu.

Jasno je da operacija obeštećenja korisnika kredita u švicarcima mnogima izvan toga kruga diže živac. Na kavama i na društvenim mrežama već se dosta galami povodom najavljenih Vladinih mjera, a za to, kao što smo već gore kazali, ima i opravdanja. Naglašava se da se te građane sada favorizira iako ih »nitko nije tjerao da uzimaju kredite«, da će financijske dubioze koje će prouzročiti ova Vladina intervencija, na ovaj ili onaj način, nepravedno pasti na leđa cijelog društva, da će sada profitirati i špekulanti koji su kreditima kupovali ili gradili više stanova, da se ovime šalju pogrešne poruke, i, naravno, da je sve to Milanovićev populistički predizborni potez. I sve to u dobroj mjeri i stoji.

No opet treba znati da problem sa švicarcem nije eksplodirao samo kod nas. Svjesne da će im se svi navedeni prigovori nabiti na nos, i vlade drugih pogođenih zemalja morale su ga staviti na dnevni red tražeći kako da pomognu dužnicima, a da opet ne potope ni banke. Da se s financijskim slomom suočavalo manje ljudi, nitko na to ne bi ni trepnuo, ali kad su ti u gabuli odjednom stotine tisuća građana, onda je politička reakcija neizbježna.

Vjerojatno je kod nas pospješuje približavanje izbora, ali da bi se moralo reagirati ovako i onako, to je neosporno. Ako zbog cijele te situacije sa švicarcima treba nekome »pedagoški« dati po glavi, onda su to sigurno prije banke, koje su osmislile ovu zelenašku pljačku klijenata, nego porodice koje ostaju bez svega jer im je »kreativna« bankarska matematika povećala dug za postotke koje više ne mogu podnijeti. Gospođi iz Rijeke rata je sa 3.050 skočila na 5.150 kuna.

Što se tiče »krimena« kalkuliranja, pa zar svi stalno ne kalkuliramo kad donosimo bilo koju odluku. Ako ti kažu da za manju ratu možeš kupiti veći stan, doista će se malotko tome othrvati.

A nema ništa baš tako iznimno ni u činjenici da će rupe koje će se otvoriti dijelom pokriti porezni obveznici. Pa svaka se država stalno bavi redistribucijom, uzima na jednoj strani da bi dala na drugoj. Smirimo se, dakle, i pomozimo im. Ali neka se iz ovoga izvuku pouke.