Ah, već je toga stvarno preko glave. Udružili se Čačić i Josipović, pa su opet krenule pripovijesti o sazrijevanju nekog trećeg ili srednjeg puta, kao i prije svakih bogovetnih izbora, opet ista dosadna mudrovanja kako je narodu puna kapa i HDZ-a i SDP-a, da to više tako ne ide i da ljudi žele nekoga iz novog jata tko će se pragmatično i odgovorno baviti isključivo razvojem, otvaranjem radnih mjesta i podizanjem BDP-a.

Ali sve su to, naravno, ili spinovi, ili puste želje koje u realnosti nemaju nikakvih temelja.

Dakle, hipoteza o centrističkom proboju na scenu unaprijed je razbijena u paramparčad, bez nade da će se nešto bitno dogoditi u ovih preostalih nekoliko mjeseci do izbora. Na centru bi stanje, uostalom, bilo vrlo loše, čak i kad bi se sve ovce zbrojile. Glavni Karamarkovi koalicijski partneri HSS i HSLS, koji vršljaju tu negdje oko sredine političkog spektra, mogu samostalno zaraditi 2,6 i 0,9 posto, a nije bolje ni s HNS-om, Milanovićevom desnom rukom u Vladi, koji sam na ledini vrijedi, brat bratu, mizernih 2,2 posto.

Zajedno bi od te tri stranke nešto moglo i biti, dala bi se tu formirati nekakva srednjaška matica, ali kako su se oni već uvalili u glavne tabore, birači skloni centru na njih ionako ne mogu računati. Glasati za njih možeš samo tako da zapravo glasaš za HDZ, odnosno za SDP.

Budući da su sami preslabi, a nemaju se s kim uhvatiti u kolo – neće biti ništa ni od ovoga što snuju Čačić i Josipović, jedan liberal i drugi, reklo bi se, blairovski socijaldemokrat, sa svojom novom minijaturnom centrističkom koalicijom. Oni su, početkom ovoga mjeseca, imali odvojeno po 0,9 posto, zajedno mogu inkasirati dva posto i nešto kusura, a kad bi dobili dva zastupnika, zahvaljujući Čačićevom kapitalu na sjeverozapadu Hrvatske, bio bi to hit hitova.