Izjalovilo se čak i to jedno jedino egzaktno i jasno mjerljivo obećanje koje je predsjednica Hrvatske u predizbornoj kampanji dala građanima. Nema ništa od preseljenje Ureda Predsjednika ni u Visoku ulicu, a niti bilo gdje drugdje. Ministarstvo državne imovine, koje vodi ministar Goran Marić, naprosto nema drugu prihvatljivu nekretninu za potrebe šefice države i ekipe njezinih službi i suradnika u glavnom gradu. Neki su objekti premali, neki ne odgovaraju sigurnosnim pravilima, neki prometno zagušeni ili derutni. Zato se iz Ministarstva najavljuje negativan odgovor Kolindi Grabar-Kitarović.

A stvarno je i vrijeme da se javnost prestane zamarati tom praznom, parapolitičkom i posve nebitnom temom, koja je ionako poslužila samo kao efektan mamac masama za izbornu pobjedu kandidatkinje Tomislava Karamarka. Članovi (još jednog) njezinog povjerenstva za preseljenje, u koje je naredala 11 članova, kao da se odlučuje o tome hoće li Hrvatska izaći iz NATO saveza, mogu se sada, neobavljena posla, razići kojekuda. Ionako su se u dvije godine sastali dvaput da bi srknuli kavicu i iznijeli određene poglede na jednu populističku fiks ideju. Koliko populistički krojenu, pokazuje, recimo, aferica losos. Selidbu je predsjednica najavljivala argumentima da želi biti »bliže građanima« i da će se na novoj lokaciji postići velike uštede za državni budžet. A u međuvremenu je dopustila da u njenom uredu gutaju skupocjeni losos kao grizliji u plićacima Sjeverne Amerike. Krajem prošle godine procurilo je da Pantovčaku trebaju četiri tone lososa. To je uistinu blisko hrvatskom narodu, da se hrani ogromnim količinama uvoznoga lososa. A i štedljiv je taj meni, nema što.

Kolinda će, dakle, dočekati kraj mandata u rezidenciji na Pantovčaku, proglasit će, naravno, da nije kriva ona, nego Vlada koja joj ništa drugo nije bila kadra osigurati, i tako ćemo s time napokon raskrstiti. Kao što smo brzo raskrstli i s lupanjem šake po stolu i sazivanjem sjednica vlade kad šefica države uoči da je dužna intervenirati u politiku izvršne vlasti u korist interesa naroda. Sa svim drugim što je predsjednica obećala i što radi bit će lako jer je sve drugo što dođe od nje načelno, općenito, patetično, paradno, polujasno, folklorno, neuhvatljivo i utoliko sve skupa u zoni političkih beznačajnosti, kao što je bio i njezin mitski put u SAD do ograde Bijele kuće.