Snimio Denis LOVROVIĆ / NL arhiva
Platforma Oraha iscrpljuje se na ekologiji. Živi zid infantilno glumi Syrizu. Most je totalna nepoznanica, pogotovo nakon gostovanja Bože Petrova kod Stankovića. Trećega doista nema. Ponuda je krajnje reducirana. To što imamo su, žalosno ali istinito, samo SDP i HDZ. I s time se mora računati
Kuka i motika iznova se diže u dijelu javnosti na temu gospodarskog programa HDZ-a. Karamarkova ekipa o svojoj navodno fantastičnoj reformskoj ponudi opet širi lovačke priče sa zatvorenih sastanaka, ali o bilo kakvim kompaktnim mjerama iz tog programa ne iznosi ni slova, galame kritičari.
Snizit će poreze? Ma predivno. Svi smo za to da porezi idu dolje. Ali da bismo znali koliko je HDZ ozbiljan, moraju nam reći i gdje će te pare nadoknaditi? Kome će uzeti? Gdje misle uštedjeti? Jer informacija je bez tog elementa potpuno nesuvisla i djeluje kao mazanje očiju.
Opet će prevariti ljude, opominju neki komentatori na društvenim mrežama.
Naravno, ružne riječi padaju i na račun druge strane ove naše dvopolne geometrije.
A gdje je taj program SDP-a i Kukuriku koalicije za iduće četiri godine, pitaju promatrači? Što oni čekaju? Budući da se misle opet boriti za vlast, zašto ljudski ne okrenu karte i ne pokažu biračima što točno nude? Pa da vidimo te njihove genijalne zamisli.
Arena je, dakle, širom otvorena. A dok najveće kamenice lete s desna nalijevo i s lijeva nadesno, na teren opet stupaju i teoretičari »trećeg puta«, koji su siti i HDZ-a i SDP-a, pa traže, savjetuju i mole da se napokon za vlast izabere netko treći.
Ma ovi su kao braća blizanci, nanovo upozoravaju uvjereni »trećaši«. Ni jedni ni drugi zapravo nemaju jasnih ekonomskih rješenja, potiču ideološke podjele, lutaju po prošlosti. Nespremni su za radikalne rezove, kalkuliraju, samo im je do moći.
Zato se Hrvatska mora opredijeliti za novu snagu i otkačiti i Milanovića i Karamarka. Pa sada smo, već po više puta, oprobali i HDZ i SDP, ali procesi idu sporo. Pa nije li to nepogrešiv signal da povjerenje konačno treba ukazati trećima – obično ih se opisuje kao »sposobne«, »poštene« i »neopterećene« – koji će nas iščupati iz letargije i brzo povući naprijed.
To će nekima zvučati dobro, ali možda ipak najbolje onima koji se u politiku ili ne razumiju, ili su u Hrvatsku upravo došli – na godišnji odmor.
Jer s kim bismo se to, ovdje kod nas, doista mogli ukrcati na taj navodno spasonosni treći put?
Kritizira se HDZ-ovo vrdanje oko ekonomskog programa koji sastavljaju za eventualnu svoju vladu, i s pravom. Milanovićeva vlada prozivana je zbog svoje neodlučnosti, odustajanja od već najavljivanih mjera i sporog koraka na putu izlaska iz krize, i to također s pravom.
No iz svih tih drugih stranaka sve ove godine na žalost nismo čuli nikakva druga, bolja, cjelovitija i razrađenija rješenja za naše mogobrojne probleme. Većina stranaka, od kojih su neke nekada čak bile i ugledne, jedva su čekale da se ukrcaju na brod ili Karamarku ili Milanoviću, drugih ambicija nemaju, a ni ideja.
One četiri godine šute. Platforma Oraha iscrpljuje se na ekologiji. Živi zid infantilno glumi Syrizu. Most je totalna nepoznanica, pogotovo nakon gostovanja Bože Petrova kod Stankovića.
Trećega doista nema. Ponuda je krajnje reducirana. To što imamo su, žalosno ali istinito, samo SDP i HDZ. I s time se mora računati.