Ne bih htio da se politika miješa u ovo, no činjenica je da i predsjednik stranke i ja jako volimo košarku i da smo o svemu razgovarali – izjavio je saborski zastupnik HDZ-a Ivan Šuker ususret izborima za novog predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza.

Izbori su bili u nedjelju, Ivan Šuker je preuzeo funkciju od dosadašnjeg predsjednika i svoga protukandidata koji je odjednom odustao i Šukeru se uklonio s puta.

I tako su se stekli uvjeti da T. Karamarko – koji je sa Šukerom »o svemu razgovarao« – bude vrlo sretan i zadovoljan budući da je košarka, koju on i Šuker »jako vole«, sada u najboljim rukama.

Mislim da cijelo to društvo zafrkava javnost i imam oko te stvari nekoliko tehničkih pitanja.

Prvo, što se Ivan Šuker, ili bilo koji drugi političar, uopće ima kandidirati za glavešinu sportskog saveza? Kandidirao se on da sa svojim pajdašima vodi politiku, a po mogućnosti i državu, pa valjda im je to dosta i previše, imaju se u službi građana čime baviti dan i noć kad nas već tako skupo koštaju.

Drugo, što se nas ima ticati, u kontekstu sportskih izbora, vole li taj sport političari i predsjednici stranaka? S obzirom na to da su se političari opredijelili da će im zanimanje biti politika, bilo bi puno bolje da se svi oni međusobno natječu u ljubavi prema općem dobru, prema radu i služenju narodu, te da iz pristojnosti prema stanju države u kojoj su oni alfa i omega, sa svojim hobijima apsolutno ne zamaraju javnost.

I treće, a to je možda fenomenološki i najluđe, zbog čega funkcionari sportskih udruženja i klubova doista izabiru političare da im sjede u upravama, i to jednoglasno kao u Pjongjangu, ovako kako su u nedjelju izabrali Ivana Šukera?

Pa valjda bi mjesta u raznim upravljačkim forumima klubova i sportskih saveza trebala biti rezervirana za ugledne sportske veterane i stručnjake, donatore i navijače, obavezno za ljude izvan politike. Pa zar se hrvatski sport ni danas ne može maknuti od matrice po kojoj je 1957. godine, kao jedan od načelnika Generalštaba JNA, Franjo Tuđman zasjeo na mjesto predsjednika beogradskog nogometnog kluba Partizan. Očito da ne može.

Jer ovdje predsjednik hokejaškog saveza može postati Vladimir Šeks. Šarinić pa Čačić preuzimaju teniski savez. Nekadašnji HDZ-ov premijer Mateša dobije sinekuru u Hrvatskom olimpijskom odboru. Šuker je već drugi put na čelu HKS-a. Glavna među jedriličarima je ministrica Anka Mrak Taritaš, ranije je bio Račanov ministar Fižulić. U Klizačkom savezu drma političarka HNS-a Morana Paliković. Od 17 članova Izvršnog odbora HNS-a, 11 su dužnosnici HDZ-a.

Izgleda da je to sada čak i nezakonito, kako i treba biti, ali koga briga. Ma jasno je to. Političari od sporta žele besplatnu reklamu, sport od političara novac. Vezana trgovina. Reket. Korupcija. Treba ih sve zajedno biti sram.

Sport mi uopće nije napet. Ne čitam to. Nisam fan. Zijevam kad se zabijaju trice. Slabo razumijem te ljude koje obuzima ekstaza kad padne gol. Hoću reći, nisam zainteresirana za njihovu kadrovsku politiku, nikad u životu nisam čula za tog Šukerovog prethodnika Radića i ravno mi je, odavde do Srijema, za njihove frakcije i struje, programe rada i pogled na svijet.

Ali neka se političari maknu od sporta. Njih plaćam, i to jako skupo, pa me briga.