Kod nas vladaju ogromne i infantilne zabune u vezi s pojmom slobode.

Mnogi misle da im demokracija jamči pravo da o drugima ne samo kažu što god hoće nego i kako hoće, pa se, u vezi s tim, tragikomično pozivaju na Ustav i pravo na slobodu govora.

U zemlji slabog obrazovanja, u kojoj oko polovice građana nikad ne pročita knjigu, upozorenja da javna komunikacija traži pristojnost, argumente i obuzdavanje najnižih strasti doživljavaju se kao totalitarizam i cenzura.

Pravo je uživanje čitati sva ta zapažanja ispod tekstova na stranim internetskim portalima, jer su to izvrsne, kulturne i fokusirane rasprave koje daju širi uvid u teme o kojima se piše.

No vani se čitateljski komentari uređuju, kao i sve drugo što se pušta van, dok u Hrvatskoj taj teren izgleda kao Divlji zapad koji tek treba pošteno civilizirati.

I drugdje bi se, naravno, našlo bizarnih osoba koje će, bez ikakve samokontrole, nasrtati na druge upotrebljavajući najprostiji jezik ulice i gnjaviti normalan svijet najčudesnijim hipotezama, pogotovo ako se dopusti anonimnost kao što je to slučaj kod nas. No takve se u pristojnim društvima izolira i ne pušta ih se u prostor javnog dijaloga.

Ta stvar, na žalost, kod nas ide puževim korakom.

Pojedine pokušaje da se područje komentara umije i očisti od primitivizama ovdje još uvijek nadjačava opća zaglušna dernjava, sve trešti od prostota, objeda, najprljavijeg ponižavanja neistomišljenika, histerije, izljeva bijesa, gadljivih epiteta, psovki i prijetnji.

Previše izdavača i uredništava u Hrvatskoj još uvijek ne razumije zbog čega bi trebalo čistiti ne samo uvredljive i prostačke komentare, nego i one koji su zabrazdili izvan teme, kao i one koji ničim ne pridonose debati.

Više puta čuli smo mudrovanja da publika mora imati pravo »reći svoj stav« i da mediji »uvijek moraju biti protiv cezure«.

Shodno takvom lutanju i neznanju u dijelu medija, mnogi pristojni ljudi zaziru od komentiranja tekstova na portalima iako bi se ponekad željeli uključiti u raspravu – neki su mi to sami rekli – jer bi ih bilo sram naći se u vulgarnom društvu koje tamo caruje.

Zato treba jako istaknuti i razglasiti vijest o najnovijoj odluci Europskog suda za ljudska prava koja je osobito važna za sve nas i za Hrvatsku.

Većinom sudačkih glasova, taj je Sud, naime, zaključio da se internetski portali nemaju nikakve osnove žaliti na zatiranje slobode izražavanja zbog presuda koje sankcioniraju ispade govora mržnje u komentarima njihovih čitatelja.

Kao sve novine, radio i televizija, i portali u svim europskim zemljama moraju uživati punu zaštitu u smislu medijskih sloboda, ali istodobno mogu i trebaju biti kažnjeni za pronošenje uvreda, kleveta i prijetnji ako takve sadržaje objavljuju u reagiranjima na svoje tekstove. Za uvredljive komentare na internetskim portalima odgovornost ide na teret izdavača.

Takav stav iznio je Europski sud za ljudska prava u povodu slučaja regionalno vrlo popularnog estonskog portala Delfi. Njihov izdavač pokrenuo je spor jer im je – zbog pogrdnih komentara čitatelja na račun jedne tvrtke – dosuđeno da plate novčanu odštetu, a glavni argument bio im je obrana sloboda izražavanja. Sud je rekao: Ne, to nije sloboda.

Treba se nadati da će odluka tako meritorne europske instance s vremenom imati implikacije i kod nas. Jer naš javni prostor je postao čudovište. Da bismo postali normalna zemlja, to moramo sanirati.