Još nije uspio smisliti ni kako će odgovoriti Manoliću koji ga je u Nacionalu, još prije nekoliko dana, optužio da je krajem osamdesetih, kad je bivša država već bila debelo pred raspadom, postao doušnik Udbe, a na glavu su mu se sručili Božidar Kalmeta i dvoznamenkasti broj njihovih stranačkih gusara iz cestogradnje. Karamarku ovih dana stvarno ne ide najbolje.

   Nekidan mu je javno mnijenje zapisalo u debeli minus politički insceniranu masovku odigranu na Markovom trgu pod ravnanjem Klemmove ekipe iz Šatora, a plusevi su otišli nakrivo, ravno u ceker Milanoviću.

U međuvremenu se i neki bezobraznik ritnuo i pustio van da je nesuđeni srednjoškolski nastavnik, koji naciju neprestano davi svojom impresionističkom verzijom povijesnih zbiljnosti, u svom realnom životu povijest studirao deset dugih godina.

   Hajde, nije ipak sve ispalo ni totalno crno kao u Murphyjevom zakonu, koji kaže da sve stvari uvijek krenu po zlu odjednom, budući da je Karamarko, koji se u ovom novom životu prikazuje kao nesumjerljivi katolik, a godinama je imao nevjenčanu vezu, jedan od svojih identitetskih problema ovih dana ipak okrečio novom bojom tako što se smjerno crkveno oženio.

   No sve ovo drugo su same dozlaboga nezgodne koincidencije za predsjednika HDZ-a koji se u posljednje vrijeme bio toliko opustio u pernatoj udobnosti opojne autosugestije da su sljedeći izbori za njega već dobiveni, da se u javnosti počeo kretati sanjiv i malo odsutan, kao u šlafroku.

   Ova gabula je za Karamarka tim gora zato što je, zapravo, mogao prilično lijepo odmanevrirati barem iz blamaže s Kalmetom koji će se sada na optuženičkoj klupi znojiti dokazujući kako on nema veze s korupcijskom hobotnicom kroz koju je od građana pokradeno najmanje četiri milijuna eura javnog novca, da zadarskog gradonačelnika nedavno nije imenovao u svoj najuži izborni tim.

I to, dapače, njega zajedno s kninskom gradonačelnicom Josipom Rimac, direktoricom kampanje HDZ-a, kojoj se, kako se čini, također sprema stanovita nevolja iz pravca DORH-a.

   Da su se on i Milijan Brkić Vaso, kome također visi nad glavom pedantno prepisani diplomski rad, suzdržali od takvih nepametnih kadrovskih rješenja, mnogi bi naši ljudi, prostodušni kakvi već jesu, neusporedivo lakše zaboravili da je Karamarko – u doba HDZ-ovskih pronevjera i Kalmetinih ministarskih mandata – prvo bio ravnatelj Protuobavještajne agencije (2004. – 2006.), odmah zatim (do 2008.) ravnatelj SOA-e, a odmah zatim (do kraja 2011.) i ministar unutarnjih poslova. I sada tvrdi da ništa nije znao?

   Ovako više nije jako vjerojatno da će kod konzervativnog biračkog tijela baš posve upaliti priča o odlučnoj politici distanciranja od »starog HDZ-a« i od Sanaderove vladavine.

A što se tiče Kalmete, za čije je vlasti, prema sindikalisti Mijatu Staniću, kilometar autoceste poskupio s 4,25 na 17 milijuna eura, izgleda da se opet potvrđuje kako je pravda spora, ponekad grozno spora, ali dostižna. Jer mahera koji je ostao na nogama i poslije Tuđmana, i poslije Sanadera, i poslije Jadranke Kosor, tvrdeći da se o njemu šire tolike laži da ih ni pas s maslom ne bi pojeo, ipak je sustiglo vrijeme istine.