Snimio Damir ŠKOMRLJ / NL arhiva
Čast demokraciji, ali njezine granice moraju biti jasno omeđene. Na nadležnim je institucijama da odlučno postrože nadzor nad cijepljenjem i nizom drugih mjera uključujući i ispisivanje necijepljene djece iz vrtića. Ne može biti demokracije gdje se odlučuje o zdravlju nacije
U jeku epidemije ospica u hrvatskim vrtićima, koja je krenula u prosincu, a do sada je pogodila više od 150 necijepljene djece, šteta je ne pogledati komentare ispod jučerašnje vijesti o rezultatima istraživanja koje bi napokon moralo razbiti famu da je cjepivo MPR protiv ospica, zaušnjaka i rubeole opasno zato što kod djece, navodno, može uzrokovati autizam.
Riječ je o studiji predstavljenoj u medicinskom časopisu Journal of the American Medical Association, koja je dokazala kako ne postoji apsolutno nikakva veza između cjepiva MPR i autizma, i to na golemom uzorku od čak 95 tisuća djece.
Ta je studija važna zato što šalje poruku da su drastično u krivu svim onim roditeljima širom svijeta, pa time i kod nas, koji odbijaju dati cijepiti svoju djecu zbog straha od nuspojava.
Globalnu kampanju protiv cijepljenja u predškolskoj dobi pokrenuo je jedan odavno diskreditirani znanstveni rad koji je prije 17 godina publiciran u Londonu, od koga se u međuvremenu javno ogradilo svih 13 autorovih suradnika, a i časopis Lancet koji je takvom članku neoprezno ustupio prostor.
No, pokret nije zaustavilo ni to, kao ni apeli mnogih znanstvenika koji godinama ponavljaju kako u cijepljenju za djecu nema rizika, a važno ga je provoditi na komplentoj populaciji jer su ospice vrlo opasna infektivna bolest od čijih nusefekata, neuroloških i drugih, dio oboljele djece čak i umire.
I na koncu imamo to da su epidemije ospica, jedne od dječjih bolesti koja je već bila gotovo istrijebljena, ponovno buknule u mnogim zemljama, a zimus i ovdje u Hrvatskoj, gdje je cijepljenje zakonski obavezno, ali se zakon može zaobići bez posljedica.
S ovom novom studijom svi bismo sada ipak morali postati bitno pametniji i na sva bi lutanja trebalo konačno staviti točku. Jer, dobili smo konačno argumentaciju jednog vrlo ozbiljnog istraživanja na jako velikom uzorku. Filter uglednog stručnog časopisa daje cijeloj stvari dodatni autoritet. A rezultati ne ostavljaju ni mrvicu prostora za sumnju u točnost zaključaka.
Pa ipak, i dalje je mnogo takvih koji ni za što neće promijeniti mišljenje pa čak i kad je ono očigledno utemeljeno na glasinama, naklapanjima i teorijama zavjere. Pa tako anonimni komentari ove za sve korisne vijesti vrve od optužbi da je sve to nova laž farmaceutske mafije.
Neki posprdno tvrde kako »ne postoji nijedan dokaz da je cijepljenje korisno« te da je općepoznato kako su »necijepljena djeca zdravija«. Zahtijeva se »sloboda« da roditelji sami procijene »što je za moje dijete najbolje«, a neki idu tako daleko da tvrde kako u vrtićima upravo »cijepljena djeca prenose zarazu necijepljenima«.
Ova je tema, uostalom, samo primjer kako impozantan broj ljudi smatra da se može imati mišljenje o nečemu o čemu ama baš ništa ne znaš i čvrsto vjeruje da i potpuno neobrazloženom »mišljenju« pripada status punopravnog sudionika svake javne rasprave. Nije li, naime, isto tako kao s ospicama i s monetizacijom autocesta, s homoseksualizmom, istraživanjem nafte i plina u Jadranu, pelješkim mostom, otplatom duga, funkcijom medija i s bilo čime.
Zato, čast demokraciji, ali njezine granice moraju biti jasno omeđene. Na nadležnim je institucijama da odlučno postrože nadzor nad cijepljenjem i nizom drugih mjera uključujući i ispisivanje necijepljene djece iz vrtića. Ne može biti demokracije gdje se odlučuje o zdravlju nacije.