Ti zakoni konačno stvaraju predispozicije da Hrvatska postane neusporedivo normalnija i pravednija država sa aspekta izbornog prava. Bila bi, uostalom, neviđena sramota da uđemo u Europsku uniju sa svim tim ludostima nagomilanima u ovom području, ludostima koje su u hrvatskoj demokratskoj javnosti uvijek izazivale bijes i sarkastične komentare, a nad kojima su se mnogi strani diplomati krstili i lijevom i desnom. 

  Jer, dosadašnji je sustav doveo do apsurdne situacije u kojoj je popis birača za lanjske parlamentarne izbore popucao po svim šavovima sa čak 4,5 milijuna upisanih birača. 

  Od ta četiri i pol milijuna ljudi, koji su, dakle, mogli izaći na izbore za Hrvatski sabor, nešto manje od 4,1 milijun otpadalo je na birače koji žive u Hrvatskoj, a preostalih 430 tisuća bili su birači iz dijaspore. 

  Budući da je popisom stanovništva utvrđeno kako u Hrvatskoj živi jedva oko 4,3 milijuna stanovnika – a istovremeno imamo 4,1 milijun birača – postavilo se logično i neizbježno pitanje kakva je to paradoksalna država u kojoj broj građana s pravom glasa premašuje broj stanovnika. 

  Jer, kako u broju stanovnika sa blizu 20 posto sudjeluju i maloljetnici, odnosno djeca i mladi do 18 godina, očito je da punoljetnih osoba u Hrvatskoj ima najviše 3,5 milijuna. To su, dakle, naši birači. I odakle onda taj 4,1 milijun? 

 Očito je da su do ovako neslućenih razmjera popis birača s prebivalištem unutar Hrvatske napuhali i hrvatski državljani iz BiH koji su u velikim brojevima lažno prijavljeni i u Hrvatskoj kako bi ovdje mogli koristiti socijalne i druge beneficije, i neobrisana imena mrtvih birača, i stanovništvo srpske nacionalnosti koje je izbjeglo u susjedne države i u Hrvatskoj ne živi od Oluje. 

  Novim zakonima, naravno, ne ukida se biračko pravo nijednoj kategoriji hrvatskih državljana, kao što se ni na koji način ne dira ni u pravo dvojnog državljanstva. No pokušava se uvesti elementarni red u dosadašnji kaos i vezati ostvarivanje biračkog prava glasa uz istinite podatke koji će se prije svakih izbora korigirati u skladu s promjenama mjesta boravka i životnih okolnosti birača. 

  Već to da više neće moći glasati mrtvi, da će se broj birača svesti u realne okvire i da će se ograničiti manipulacije određenog broja dvostrukih državljana – bit će revolucionarni pomak naprijed, nužna promjena u pravcu normale, koju će sigurno pozdraviti ogromna većina građana Hrvatske. 

 Zato jučerašnje optužbe HDZ-ovih zastupnika kako će nova pravila diskriminirati dijasporu pokazuju slab nos za politički isplativu gestu. Još manje od toga dat će se unovčiti HDZ-ovo žalobno afektiranje nad svim onim navodno »poniženim« i »getoiziranim« biračima koji će ubuduće morati »glasovati u 50 kvadrata« u ambasadama i konzulatima u BiH. 

  A sami sebi napravili su najveću medvjeđu uslugu kad su baš Davorina Mlakara poslali za govornicu da optuži svoga nasljednika za kršenje ustavnih prava birača. To je onaj HDZ-ov ministar uprave koji je cijeli svoj mandat proveo uvjeravajući javnost kako se ništa u njegovom resoru – ne može učiniti.