Prvu stvar koju morate kupiti po dolasku u Deauville je – kišobran! Okupana normadijska ljepotica, obala cvijeća, dočekala nas je sa »svetom vodicom«. Blagoslovila hrvatske nogometaše koji su u nedjelju razmontirali »tursku igračku«, osvojili tri boda i stavili hipoteku na osminu finala. Igrom i osvojenim bodovima, a ne golovima, jer samo je volej »čarobnjaka« Luke rasparao mrežu Babacana. Turski je vratar bio na streljani, poglavito u nastavku utakmice, 45 minuta su kockasti odigrali u jednom dahu, samo ga je sudbina sačuvala od lavine golova. Revija promašaja i stativa nikoga, međutim, ne moraju zabrinjavati. Nebitno pred činjenicom da je Hrvatska stvarala igru i prigode za pogodak. Nišanske sprave podmazuju se u hodu…

Najvažnije je da je Luka Modrić od prve utakmice preuzeo odgovornost dirigenta u bijelim rukavicama koji Hrvatsku želi odvesti daleko. Njegova je izvedba, naime, bila spoj umjetnosti i poezije. Bilo ga je po cijelom terenu, svaka lopta imala je točnu adresu (90 posto!), povezivao je obranu i napad. Zabio je pogodak koji je Turcima bio kao sabljom po koljenima. Nisu se više u igru vratili Terimovi ratnici, izgubili su raspored i ono malo smisla za kombinatoriku, ostala im je samo sirova snaga mišića. Udarali su poput kovača. Kao i uvijek u takvim situacijama, postavlja se pitanje je li Hrvatska briljirala (bez obzira na neefikasnost) ili je Turska bila daleko ispod svojih fanatičnih mogućnosti. Jedno ne ide bez drugog. Ali to je već problem Turaka. Gledali smo utakmicu u kojoj je tehnika udarala u zid, ali na kraju trijumfirala. Hrvatska je, naime, igrala, a Turska je na teren bacila »duju baštoni«…

Uvjeren sam, naime, da sam na Parku prinčeva otkrio jednu novu Hrvatsku, kakvu nismo vidjeli u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a još manje na mundijalu u Brazilu prije dvije godine… Ovo je momčad karakternih znalaca spremnih na žrtvovanje jedan za drugoga. Spojili su maštovitost i trku, genijalnost i fizikalije. U kolektivu ravnopravnih gazduju senatori Srna, Ćorluka i Modrić… Njih se pita, oni odlučuju.

Sjajno se uklopio izbornik Ante Čačić u trust europskih mozgova s hrvatskih prostora. Ucjenom! Dopustio je slobodu izvan terena, ali je za uzvrat tražio maksimalno zalaganje na terenu. Na premijeri Europskog prvenstva dobio je sve. Nakon što je dobro složio momčad. I Badelju i Brozoviću je mjesto u najboljoj selekciji. Nije Čačić trenerski analfabet, kako su ga neki željeli prikazati, na Mamićevu daljinskom upravljaču. I za utakmicu protiv Turske traže mu dlake u jajetu. Pa trebalo je biti 4:0…

Po dolasku u Deauville, kako rekoh, najprije sam morao kupiti kišobran. A onda i ogledalo. Da bih se uvjerio, bez obzira na početni umor europskog maratona, da ne izgledam kao skupina Riječana koje smo sreli na benzinskoj stanici (i kafiću). Osam prijatelja u dva kampera gutali su kilometre iz Pariza za Deauville. Na čelu s Tonijem. Kojega nisam mogao izbjeći niti u Brazilu. Na odmorištu je jučer bilo kao svakog dana u isto vrijeme na Korzu, u Pommeriju. Isto društvo desne strane šanka… Samo ispijeni u licu. Pariške su noći opake. Posebice nakon pobjede Hrvatske.

Riječani u dva kampera, navodno stižu još dva… U njima i spavaju. Vijest bi bila da su uzeli apartman u hotelu gdje je smještena reprezentacija. Cijena je 2.379 eura po noći… U dvorcu iz 1929. godine – hotel Du Golf Barriere. Inače, to je onaj gdje odsjeda Alain Delon i ostala svita tradicionalnog rujanskog festivala, 42. ove godine, L Assemble mu je ime.

Deaurville je »Opatija Pariza«, ono što je Beču i Pešti bila nekada (ali i sada) Opatija u Kvarnerskom zaljevu.

»U potrazi za izgubljenim vremenom«, Proustov je roman iz – Deauvilla. Ovdje svi imaju vremena, osim hrvatskih nogometaša koji se žure u drugi krug, preko St. Etiennea i Češke.