Nakon što su Riječani na otvaranju sezone primali grozdove golova (tri puta po tri gola…), a onda dugo postili u napadu, u Parku mladeži odigrali su predstavu na razini – Rijeke. Naravno, junak je Tomasov, dvostruki strijelac, nakon što je svoj drugi pogodak zabio kada je njegova momčad imala igrača manje (pola sata). Prešlo je već u naviku igrati s desetoricom. Nakon Bezjaka i Moisesa sada je isključen Lešković… A mogli su Riječani riješiti sve u prvom poluvremenu, pa početkom nastavka (četiri prigode), pa iz kontri koje su bile munje. Raznovrsnost igre.

Splita su hvalili nakon šest kola, Rijeku su razapinjali na križ. Jučer je Rijeka bila toliko dominantna da je mogla demolirati splitsku momčad nakon što su je sat vremena držali na konopcima.  

Matjažu Kek je dosadilo »ispričavati« se zbog toga što je njegova momčad u susretima s Dinamo i Hajdukom, u 180 minuta igre, samo jednom gađala onaj prostor gdje prolaz lopte preko crte znači –  pogodak. Očekivano, iako bez četvorice igrača (Moises, Bezjak, Sharbini, Jugović), u Parku mladeži je odlučio prekinuti s postom, impotencijom napadačkom, i neodlučenim rezultatima, poslavši na travnjak sustav i sastav veznih igrača (tri), i napadača (tri).

U rasporedu 4-3-3, odnosno 4-5-1 u fazi obrane. Jer su krila Roshi i Tomasov poput »sinova vjetra« igrali u oba pravca. Tjerali u očaj svoje čuvare (Woona i Obšivača), dok je na sredini teren dirigentska palica povjerena Močinića. Kapetan, konačno! Jer, osim genijalnosti,  ima i srce veće i čvršće od Učke… Močinić, Maleš i Bradarić, trojica na sredini terena, strpali su suparničku momčad u mali džep.

U devetoj utakmici sezone Rijeka je odigrala najbolje poluvrijeme! Osim pogotka Tomasova (traži ga već satima…), bilo je još nekoliko prigoda. Ali što je najvažnije Rijeka je igrala – nogomet! Tomasov je doveo Močinića na posljednji trening prije puta za Split, Močo mu je zahvalio dodavanjem za pogodak koji je otvorio utakmicu. Sa 25 metara. Močinić je konačno dobio slobodu igre prema naprijed.

Kek tvrdi da je najbolji sustav onaj koji – pobjeđuje. Ali, najvažnije ga je pronaći, odnosno prilagoditi ga igračima. Odnosno njihove karakteristike sustavu. Jučer je Kek pogodio sve jer je –  promijenio svoju filozofiju nogometa. Imao je osovinu u Malešu, Močiniću i Bradariću. Sve je ostalo bilo lako. Rijeka je visokim presingom do odmora dominirala. Brzinom, čvrstinom, agresivnošću i – kvalitetom. Badave ovo posljednje, ne manje bitno, ako nema reda i agresije. Jučer smo vidjeli jednu novu Rijeku.

Kekovi kritičari su jučer razoružani. Pogodio je, naime, sve.  Sustav i igrače. Tako je to kada se pobjeđuje. A Rijeka je objektivno toliko bolja od ovoga Splita da bi sve drugo bilo iznenađenje. Ali trebalo je to dokazati. Posebice nakon onih silnih remija. I utakmica bez golova protiv Dinama i Hajduka.  

Nakon početnog proljeva u obrani, pa nemoći u napadu, Rijeka je pronašla ravnotežu i što je najvažnije – momčad. Izašla je iz labirinta psihološke krize. Počinje berba bodova. Ona prava.