Iz zračne luke u Lisabonu ravno (250 km) na trening stigao je Matjaž Kek u subotu. Zakasnio je pola sata, otišao nakon petnaest minuta, dovoljno za kratki festival munje i gromova. Više ništa nije bilo isto. U nedjelju ujutro je i autobus došao prije vremena ispred hotela gdje se Šveđani kupaju na plus 17 stupnjeva.

Naravno, najprije čestitke Slovencu, za brončani uspjeh rukometaša na uštrb Hrvata. Nikada Slovenci, a niti Norvežani u polufinalu, ne bi dobili Hrvatsku da su na klupi imali nekog Keka, umjesto klauna Babića. Ni nogometni Kek ne bi izgubio te dvije utakmice, jer nije bila u pitanju vještina rukometna, nego psiha, odnosno mentalna snaga. Svaka momčad mora imati vođu…

– Nemojte da prekinem trening, krenite veselo, opušteno, ali koncentrirano, rekao je Kek jednoj skupini igrača nakon što je pokazao da je ozdravio. Samo zdrav čovjek ima tako prodoran glas. Ni muha se ne čuje. Radilo se u dvije grupe. Obrana s Malešom i Čanađijom, pa vezni red i napad… A kada se pucalo po golu iz svih pozicija ni Rustem Gashi, kojemu su ovo 60. prireme u trideset godina, nije mogao izbjeći skupljanje lopti iza gola.

Sportski direktor Srećko Juričić nemirno spava otkako su stoperima počele pucati »lože i tetive«, skrivao se iza tamnih naočala, ali zna da će morati na »mercato«. Tražiti stopera. Druga je priča – napadač sa »pet zvijezdica«.

Njegov zamjenik, Ivan Mance, toliko je u petak pričao s Kekom, na putu od Lisabona do Albufeire, da je zbunjen jučer poslije treninga krenuo u jednosmjernu ulicu s »rent a carom«. Vjerojatno je mislio je da u Fužinama, na kočiji oko jezera Bajer. Od tog silnog popisa igrača i menadžera kojeg ima u glavi. Ali u jednosmjernoj ulici nije bilo opasnosti da će netko naići s druge strane. I na kružnom toku u Albufeiri može voziti cijeli dan u kontra smjeru… Nigdje nikoga. Pustinja. Sablasno prazan grad. Samo zabarakadirane »kutije od betona«, moderni hoteli čekaju ljeto.

Kek je u punoj formi nakon pet dana bolovanja. Kaže da u petnaest godina nije bio toliko vremena odsutans treninga. Na Atlantiku Kek piše svoj »Starac i more«. Ernest Hemingway je rekao da bi svoju Nobelovu nagradu zamijenio za naslov svjetskog prvaka u boksu. A da je tek shvatio što znači biti prvak Hrvatske u nogometu, biti ispred Dinama!