Predsjednik Josipović i premijerka Kosor/foto: Darko JELINEK
Čelnica izvršne vlasti i vrh HDZ-a već mjesecima, zdravoj pameti usprkos, drže građane kao taoce vlastite nesposobnosti
Zalud predsjednik Ivo Josipović apelirao na pravničko obrazovanje premijerke Jadranke Kosor i upućivao je na čitanje Ustava.
I u pjesmi proklinjani Khuen Hedervary, u doba koje sa suvremenom demokracijom nema ništa, imao je više osjećaja za hrvatsku stvarnost
Ona živi u nekom drugom, za obične smrtnike nedokučivom, svijetu. Čelnica izvršne vlasti i vrh HDZ-a već mjesecima, zdravoj pameti usprkos, drže građane kao taoce vlastite nesposobnosti. Zloupotrebljavaju i ismijavaju pravo, zakone i Ustav, demokratska politička kultura i odgovornost za njih su nepoznanice, a o upornom ignoriranju pulsa javnosti suvišno je trošiti riječi.
Ne osvrćući se dakle ni na koga i ni na što, jedino mantrajući o pravu da vladaju do kraja roka za izbore, a istovremeno ne čineći ništa suvislo da se u zemlji bilo što promijeni na bolje, zapravo su oni ti koji rade protiv političkog sustava podrivajući i ono malo povjerenja u demokratske institucije. Izvanredno stanje ne zaziva Josipović, možda i prekasno iskoristivši ustavne ovlasti da prodrma političke aktere, nego upravo Kosor i vrh HDZ-a opirući se bilo kakvom kontaktu s realnošću.
Ovakve vlasti Hrvatska doista nije imala od stoljeća sedmog. I u pjesmi proklinjani Khuen Hedervary, u doba koje sa suvremenom demokracijom nema ništa, imao je više osjećaja za hrvatsku stvarnost. Nešto je gradio i stvarao u tadašnjoj mađarskoj koloniji, a ne samo otimao i rušio, a i otišao je kada je prešao crtu strpljenja naroda.
Građani Hrvatske pokazuju se kao strpljivi ljudi i na stalnim prosvjedima. No, ne želi im se priuštiti ni tih nekoliko jasnih i razgovjetnih rečenica iz kojih bi bilo razvidno da su Vlada i vladajuća većina svjesne svoje pozicije i odgovornosti, a koje bi sadržavale i popis poteza u narednih nekoliko mjeseci s okvirnim rokom za izbore.
Jadranka Kosor imitirajući obrazac svog prethodnika jednostavno pokušava biti ono što nije, niti može biti
Umjesto toga, nakon sjednice središnjeg odbora HDZ-a koji je odisao prepoznatljivom (i zlokobnom) monolitnošću, predsjednica Vlade i stranke demagoški puca lažnim mecima u Josipovića preobražavajući se u JFK.
Ne naravno u Johna Fitzgeralda Kennedyja nego u Jadranku Franjinu Kosor, koja misli da će jednim namještenim intervjuom na nacionalnoj televiziji i glumljenom autoritarnošću upiti Tuđmanove moći.
Nedostaje joj međutim Tuđmanova karizma, a ni okolnosti joj ne idu na ruku. Kakav god da je bio, Tuđman je u jednom povijesnom trenutku ipak imao neki cilj i sposobnost da ga realizira. Repovi njegove vladavine još se doduše vuku, najviše u gospodarstvu i svemu onome (pravosuđe, ljudska prava…) što obuhvaća famozno Poglavlje 23. u pregovorima s EU, ali i takav je ostao nadmoćan onome što u stranci koju je osnivao i oblikovao imamo danas.
Jadranka Kosor imitirajući obrazac svog prethodnika jednostavno pokušava biti ono što nije, niti može biti. Kako bi rekao Marx dopunjujući Hegela, povijest se ponavlja dva puta, jednom kao tragedija drugi puta kao farsa.
U političkoj situaciji u kojoj se Hrvatska trenutno nalazi sve je manje raspoloživih opcija. Pošto se HDZ tvrdoglavo opire suvisloj politici koja bi smirila tenzije u zemlji, jedino što bi ga moglo ozbiljno prizemljiti je, stidljivo najavljen, čvrst stav njegovih koalicijskih partnera da se izbori održe u ranu jesen. Vrijeme je da i »mlađi partneri« u vlasti preuzmu odgovornost, makar i prijetnjom HDZ-u i JFK da bi mogli izgubiti većinu u parlamentu.
