Foto Dado Ruvic / CROPIX
Sustav nije funkcionirao i zbog toga što nikome u strukturi vlasti, pa ni onima koji zadnjih mjeseci rone suze za Purdom ili pametuju poput generala poslije bitke, nije bilo stalo da funkcionira, pošto nisu bile ugrožene ničije »važne« stražnjice
Ratni zločinci koje je Hrvatska tražila bili su locirani u drugim zemljama ili čak u ekstradicijskom zatvoru, a da hrvatsko Ministarstvo pravosuđa nikada nije tražilo njihovo izručenje
No, sada dolazimo na ono bitno za ovu priču, »nus produkt« Dorićeve pripreme za pripremu prijedloga Rezolucije bile su dvije spoznaje. Prva, da su neki ratni zločinci koje je Hrvatska tražila bili locirani u drugim zemljama ili čak u ekstradicijskom zatvoru, a da hrvatsko Ministarstvo pravosuđa nikada nije tražilo njihovo izručenje. I druga, iz pisma dobro obaviještenog čovjeka unutar sustava, da se od 2001. do 2010. godine Ministarstvo pravosuđa, policija i Državno odvjetništvo nikada nisu službeno sastali kako bi dogovorili mehanizme suradnje kada su u pitanju ratni zločini i zločinci. Nakon saznanja o toj silnoj »angažiranosti« i »suradnji« naših institucija, kaže Dorić, postalo mi je jasno kako se mogao dogoditi slučaj Tihomira Purde.
A danas će s političkog Olimpa, upitan da prokomentira Purdino konačno oslobađanje, Vladimir Šeks lamentirati o »složenoj priči«, kao i o tome »da se s malo više senzibiliteta 2007. godine, kada su se pojavile prve tjeralice, moglo pronaći neke modalitete koji bi spriječile situacije poput Purdine«. Zašto nisu? Jer sustav nije funkcionirao i zbog toga što nikome u strukturi vlasti, pa ni onima koji zadnjih mjeseci rone suze za Purdom ili pametuju poput generala poslije bitke, nije bilo stalo da funkcionira, pošto nisu bile ugrožene ničije »važne« stražnjice. Bilo je jedino bitno generalno ubirati poene na braniteljima, čuvati velike ribe i mistificirati cijeli dio sustava koji je zadužen za branitelje i Domovinski rat, uključujući i Registar branitelja, a za nevine »marginalce«, kao što je Purda i možda još na stotine drugih koji još ni ne znaju što ih može snaći, koga briga.
Valja priznati, u slučaju Purda jedini koji su svoj posao obavili kako treba, dokazujući da sustav ipak može funkcionirati kada se hoće, jesu Vlada na čelu s Jadrankom Kosor i Državno odvjetništvo
Bilo je u ovoj tužnoj priči s (relativno) sretnim završetkom još junaka bez pokrića. Što je, primjerice, ministru Karamarku trebalo poigravanje s informacijom kako je Purdi još davno dojavljeno da se nalazi na tjeralici, da bi ovaj to demantirao? Čemu dodatno ložiti vatru umjesto gasiti je. Još gore, što je trebalo organizirati dva braniteljska prosvjeda u situaciji kada se već znalo kakvo je stanje dokaza protiv Purde i da će na koncu biti oslobođen, samo što je do kraja trebalo ispoštovati složenu međunarodnu proceduru u koju su bile involvirane tri suverene države? Na pamet ne pada ništa drugo nego pokušaj vlastitog spašavanja dijela organizatora skupa od nekog budućeg progona za istinski zločin. Ili, političko lešinarenje preko braniteljskih leđa. Purdu se ionako na skupovima u Zagrebu i Splitu jedva spomenulo.
Valja priznati, u slučaju Purda jedini koji su svoj posao obavili kako treba, dokazujući da sustav ipak može funkcionirati kada se hoće, jesu Vlada na čelu s Jadrankom Kosor i Državno odvjetništvo. No, ostaje pitanje je li to bio samo trenutni bljesak ili će se konačno pitanju Domovinskog rata, branitelja i ratnih zločina prići dolično demokraciji i vladavini prava. Da više ne stradavaju samo nevini.
