Profesori Pravnog fakultetu u Zagrebu u svom su otvorenom pismu pobrojali cijeli niz propusta u nacrtima zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanosti. Spominje se tu i kontrola politike, komercijalizacija i privatizacija, podjela sveučilišta, ugrožena budućnost mladih znanstvenika, ukidanje pravne osobnosti fakulteta te neadekvatan, nepripremljen, nepredvidljiv i nepravedan način financiranja. Dakle, gotovo sve najgore što bi se o zakonima koji tretiraju jednu tako osjetljivo i važno područje kao što su visoko obrazovanje i znanost moglo reći.

No, koliko god to čudno zvučalo, to je najmanje bitan dio ovog otvorenog pisma. Ima u akademskoj zajednici i zainteresiran koji ne misle poput profesora spomenutog Pravnog fakulteta ili njihovih kolega sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji su zaprijetili štrajkom ne zaustavili se ovaj »sumanuti« projekt. Naposljetku, malo je ljudi imalo prilike pročitati što to točno u nacrtima triju zakona piše pa da mogu relevantno suditi. A valja uvažiti i kakvu takvu »zaštitnu« ulogu uvaženih zastupnika koji valjda ne bi digli ruku za nešto protivno zdravoj pameti, tražeći ipak »ispravke krivih navoda«. Ukratko, srećom još nije učinjeno ništa što se ne bi moglo popraviti te istesati sadržaj prijemjereno vremenu i potrebama, kako akademske zajednice tako i društva.

Pismo je međutim izuzetno važno zbog njegovog središnjeg dijela, u kojem se raskrinkava stara manipulativna navada naše političke elite da u vlastitom inkubatoru stvara potencijalne zakonske frankesteine zbog kojih poslije više ne možemo mirno spavati. Sve je krenulo krivo, čak i pod pretpostavkom da je priprema nacrta zakona u »tajnosti« imala nekog smisla i to samo u svojim prapočecima, onoga trenutka kada je za »javnu raspravu« bilo predviđeno ciglih dvanaest dana. Pa u tom vremenu ne može se pošteno ni pročitati tri zakonska akta bilježeći usput kritičke primjedbe, a kamo li javno raspraviti materiju odnosno sučeliti različita mišljenja i iznaći optimalna rješenja. I kada je dio javnosti  graknuo, izmišljena su »prosudbena povjerenstva« koja moraju stvar popraviti.

Glavni krivac za ovu zakonodavnu brljotinu, ministar Radovan Fuchs, nakon svega jučer ima hrabrosti kazati da pozivanje na bojkot i štrajk nikome ne koristi, da su takve reakcije neprimjerene i da to, pazite dobro, »nije način kako se donose zakoni«. A to kako je on mislio donijeti zakon, pretvarajući se momentalno iz piromana u vatrogasca kada je vidio da nisu baš svi oduševljeni njegovim djelom, valjda jest način s primjerenim reakcijama! Gdje mu je bio »partnerski odnos s akademskom zajednicom«, kojeg sada zagovara, prije nekoliko mjeseci kada je buknuo ovaj nepotrebni požar?

Umjesto da dijeli lekcije onima koji su se usprotivili njegovu načinu rada, te objašnjava što je pisac htio reći s određenim zakonskim rješenjima, ministru bi bilo bolje da stvori uvjete za pravu javnu raspravu i prije nego novi »draftovi« zakona budu gotovi. I bude spreman na njeno trajanje dok god je potrebno, makar posao bio završen nakon sljedećih izbora. Prevažne su to teme da bi se demokratsku proceduru žrtvovalo političkim probicima.