Može li pak biti išta gore za hrvatsku i srpsku politiku od spoznaje da su prošle godine, gotovo dva desetljeća od rata dviju zemalja, a da uza sve napore na »normalizaciji odnosa«, čim »okolnosti« dopuste na površinu isplivaju nakupine prošlosti? Može. To što je gro izvršitelja napada na hrvatske navijače rođen za vrijeme i poslije rata, kao što se sada s hrvatske strane kao potencijalni osvetnici javljaju njihovi vršnjaci. Odrastali su u doba kada je ratne rane već trebalo vidati, što znači da ni politika ne može pobjeći od odgovornosti za njihov odgoj i političku kontaminaciju. Tako to biva kada se, prije i poslije izbora, za šaku glasova uz populističku političku retoriku, svako malo truje društvo i politički okoliš, instrumentalizira one koji upijaju kao spužva, virtualno perpetuirajući rat da gotovo poništava svaki stupanj u poboljšanju i normalizaciji političkih i svakih drugih odnosa dviju država. Račun kada–tad dođe na naplatu. 

    Zgražanje nad onim što se događalo u Novom Sadu i Beogradu, »znali smo i sada vidimo kakvi su«, također je licemjerno. Bilo je u Zagrebu okršaja s košarkaškim navijačima iz Srbije, još ima napada na srpske građane koji posjećuju Hrvatsku, a prije nekoliko godina, kada je u Hrvatskoj održano Svjetsko prvenstvo u rukometu incidenti su izbjegnuti preventivnim djelovanjem policije, dok se srpska policija probudila kada je nasilje već počelo, te odustajanjem srpskih navijača da u većem broju dođu u Hrvatsku. 

    Kada svu tu atmosferu hrvatsko-srpskog rivaliteta još dodatno užare mediji, proizvodeći događaje i plasirajući o njima vijesti uz podilaženje najnižim strastima puka, dobije se savršena scena za politički spektakl, s neizostavnim nasiljem i policijskim »paradama«, gdje je sport doista bačen na rub interesa. Nije da nije važno hoće li pobijediti »naši« ili »njihovi«, jer u slučaju Hrvatske i Srbije i sportske se pobjede još uvijek računaju kao »politički poeni«, ali dok traje »opsadno stanje« koga briga za samu igru i uživanju u dosezima sportskih čarobnjaka. 

    Ipak je ovo Balkan, uz dužnu ispriku ovom pojmu koji je stjecajem okolnosti postao sinonim za primitivizam i nasilno »rješavanje« problema. Koliko god se stotine tisuća građana Hrvatske i Srbije trudilo dokazati da pripadamo uljuđenoj Europi, svako malo nas stvarnost uvjeri da to ne ide tako lako. Mnogi su pozvani da nešto učine, malo ih se istinski trudi.