Zoran Milanović i Janez Janša nisu se grlili ni ljubili, nisu čak ni razmjenjivali obećavajuće poglede. Na zajedničkoj konferenciji za novinare djelovali su upravo kao sušta suprotnost Jadranki Kosor i Borutu Pahoru. Dva premijera u »najboljim godinama«, pripadnici generacije koja vodi vlade većine zemalja Europske unije, željeli su ostaviti dojam ljudi voljnih riješiti sve preostale otvorene probleme između dviju zemalja.

Ne treba naravno potcenjivati ponovno otkrivenu ljubav dviju zemalja koju su svojedobno bili proizveli Kosor i Pahor. U situaciji eskalacije sukoba, pače u trenutku kada je Ivo Sanader u obrazloženju svog odlaska 1. srpnja 2009. godine naveo baš neračišćene odnose sa Slovenijom kao razlog svoje demisije, bivši čelnici vlada dviju zemalja uspjeli su u kratkom vremenu izgladiti odnose.

Je li batina Bruxellesa tu bila odlučujuća ili ne, da li se moglo to ozračje iskoristiti i za veći napredak u rješavanju otvorenih pitanja, više nije važno. Neprijeporno ostaje to da je postignut dogovor oko granične arbitraže i načelnom rješavanju problema te da su doprinosom dvojca Kosor-Pahor nacionalističke tenzije s obje strane granice splasnule.

Milanović i Pahor došli su dakle na raščišćen teren. Ne moraju se miriti niti sanirati dosadašnju štetu. Ostaje im, kao da je to malo, zasukati rukave. I lijepo sročene rečenice u jučerašnjem obraćanju javnosti, o mirnom rješenju pitanja Ljubljanske banke, ratifikaciji ugovora Hrvatske s EU, mješovitoj komisiji, zajedničkoj sjednici dviju vlada, investicijama u energitiku, infrastrukturu i zaštitu okoliša, o sinergiji 6,5 milijuna stanovnika, pretvoriti u stvarnost.

Ne živimo ni u bajkovitom ni u idiličnom svijetu pa da pomislimo kako će sve o čemu su jučer Milanović i Janša, uzdržano ali racionalno optimistično, zborili ići kao po špagi. No, zapravo ni jedan ni drugi nemaju izbora nego se potruditi unaprijediti međusobne odnose. Janša je protekli mandat okončao ne u prevelikoj ljubavi s Bruxellesom.

U međuvremenu je Slovenija, s brojnim problemima u ekonomiji, srozala svoj rejting prvaka proširenja iz 2004. godine i zadnje što Janši u ovom trenutku treba je status izazivača nevolja unutar krhke EU. Pogotovo što je ulazak Hrvatske u EU izvjesan, a s njime počinje i nadmetanje između dviju zemalja za »lidera u regiji« koji se ne može priskrbiti mišicama već suptilnom diplomacijom.

S druge strane, i za Milanovića je veliki izazov da u prvom premijerskom mandatu zaliječi preostale hrvatsko-slovenske kaverne i, zajedno s aktivnijim postavljanjem u odnosima s BiH i Srbijom kako je i krenuo, preporuči se i EU i SAD-u kao lider u osjetljivom području Europe na kojeg se može računati. To je lakše zamisliti nego provesti, ali svakako može biti vrijedno truda.

Ipak se kreće s obje strane Kupe i Sutle, mogao bi glasiti rezime jučerašnjeg susreta Milanovića i Janše u Mariboru.