Policija je u Pučišćima provodila sudsku odluku, odzvanjalo je jučer cijeli dan s obje strane Markova trga. Vlast je bez ostatka, na čelu s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem, stala iza policijske akcije kakvu smo do sada u Hrvatskoj uglavnom gledali u (američkim) filmovima. Slučaj »Jadrankamena« postao je tako primjer riješenosti Kukuriku koalicije da i silom, ako treba, utjeruje toliko nam potrebnu pravnu državu u kosti svojih građana.

Sve je to teorijski i knjiški u redu. Sudske odluke o stečaju se trebaju poštovati, a nezadovoljni radnici mogu svoje protivljene iskazati na neki drugi način a ne zaplijenom ili blokadom, nažalost tako je, tuđe imovine. To što građani dosad nisu navikli na takvu rigidnost, što moguće ne shvaćaju sve implikacije sintagme o pravnoj državi, pa su neki od njih ljutito potrgali i Spomenice Domovinskog rata, druga je stvar. Jednom treba početi, može se iščitati iz reakcija najodgovornijih za funkcioniranje države na kritike zbog načina rješavanja »Jadrankamenovih« problema.

Ipak, desant na Brač u mnogočemu je bio promašaj, koliko god sada policija tvrdila da je stečajni upravitelj obavio što je po nalogu suda trebao i da je misija uspješno završena. U kriznom i uzavrelom društvu valja se naime kloniti ovakve policijske suptilnosti ravne onoj slona u staklarnici. A ožiljci bi mogli ostati jer ta ista pravna država i njeno sudstvo, na koje se policija poziva, nisu kadri godinama riješiti kalvariju »Jadrankamena«, nanoseći veliku nepravdu njenim radnicima.

Prije svega iskrcavanje »oklopne policijske divizije« u Pučišća ne bi bilo ni potrebno da je sustav do sada funkcionirao kako valja. Godinama je Bruno Orešar, stari teniski i kartaški pajdaš Franje Tuđmana, vukao za nos i radnike »Jadrankamena« i sustav, a da nitko nije reagirao. Još i danas prodaje maglu i nitko mu ne može stati na kraj. Što je osim bunta naposljetku ostalo ljudima koji su se na vlastitoj koži uvjerili da im nitko ne želi pružiti zaštitu ni suvislu pomoć? Nova vlast može reći da je ona stanje u bračkoj tvrtki i njene probleme zatekla, ali ipak nije pala s Marsa, ne znajući što se tamo zbiva, da bar policija, kad već Sud pili po svom, odradi posao s manje demonstracije sile i treniranja strogoće.

Kada pak Sud i policija kažu da brane vlasništvo, dobro je još jednom zapitati što je s vlasništvom radnika, njihovom radnom snagom koju treba platiti. Zašto se sustav, čim su zastale isplate plaća, nije stavio u službu »radničkog vlasništva« i poduzeo korake da materijalni vlasnik tvrtke podmiri svoje obaveze. Zna se međutim čije je vlasništvo u Hrvatskoj jače. Radnici uvijek jašu na začelju kolone i bivaju sretni ako se naposljetku netko u klimavom sustavu uopće sjeti njihovih prava. I to jedino kada pokažu zube.

Odatle ova ogorčenost, i akcijom policije i razvojem situacije oko »Jadrankamena«. Netko bi u vlasti doista trebao ozbiljno shvatiti po(r)uke iz Pučišća.