Poanta je međutim na političkom činu. Ispunjeno je jedno predizborno obećanje koje bar simbolički pokazuje kako je novoj vlasti stalo do povratka povjerenja u političare, politiku i političke institucije. Zbog klime u društvu, a napose zahtjevnih poteza koje će nova vlast morati poduzeti da bi zemlja počela izlaziti iz krize, bilo je nužno već u startu pokazati dobre političke namjere i dobru volju. Ako ćete od građana tražiti odricanja i strpljenje, najmanje što im kao politička elita možete ponuditi jest odricanje od jedne nimalo nevažne vlastite privilegije. 

    S Kajinom je moguće ljudski suosjećati. Jučerašnjim istupom pokušao je opravdati svoju naširoko kritiziranu odluku da si u pet do dvanaest, »da ne ispadne stupido i mona«, ipak priskrbi povlaštenu mirovinu. »Pučki tribun« iz Istre sigurno spada u one zastupnike koji su, i u teškim vremenima za regionalističku opciju koju zastupa, pošteno odradili sve svoje dosadašnje mandate i nije mu svejedno što će biti s njim kada ode u mirovinu. No, pitanje sigurnosti saborskih zastupnika kada odu u mirovinu, ne bi trebalo rješavati institutom povlaštenih mirovina, kao što se odricanje od korištenja privilegije radi političkih načela samo u primitivnim društvima može nazvati stupidnim. Naposljetku, zastupnici i ostali političari mogli bi svoju materijalnu sigurnost i sigurnost svoje obitelji riješiti i vlastitim naporom a ne uz državnu pomoć, primjerice izdvajanjem dijela pristojne plaće u mirovinski fond ili investiranje. U najgorem slučaju, i ne ostave li štogod sa strane tijekom radnog vijeka, neće u mirovini živjeti ni bolje ni gore od onih koji su ih birali. 

    Josip Salapić se u ime HDZ-a pokušao zakonskom prijedlogu suprostaviti »principijelno« a ne emotivno. Iza načelnog protivljenja hitnoći postupka, i to od stranke koja je takoreći svaki drugi zakon dok je bila na vlasti donosila po hitnom postupku, krije se međutim, kroz nebulouznu priču o srozavanju digniteta zastupnika i njihovom pribijanju na stup srama (kao da se najviše ne pribijaju na stup srama svojim postupcima), ukorijenjeno shvaćanje politike i političara kao nedodirljivih i nadmoćnih svima ostalima. A kako HDZ više nije što je bio, nema petlje potpuno se usprotiviti ukidanju povlaštenih mirovina pa će biti »suzdržan«. Valjda da ne ispadne »stupido i mona«. I opet eto svjedočimo da je dlaku moguće promijeniti ali ćud malo teže.