Planirani rast PDV-a na 25 posto tek je uvod u suočenje sa zbiljom u kojoj živimo. A dva uzastopna poskupljenja benzina i dizel goriva s izgledima da već sljedeća »korekcija« njihovih cijena neće donijeti ništa dobro, a riječ je o faktoru na koji Vlada može bar djelomično utjecati ali će se morati suzdržati da ne ugrozi prihodovnu stranu proračuna, pridonijet će daljnjem prizemljenju svih onih koji su očekivali da poslije izbora mora biti samo i isključivo bolje. I to sigurno nije kraj novog vala udara na životni standard građana.

Ne treba biti ekonomski stručnjak da bi se predvidjelo kako nakon rasta PDV-a i cijena goriva možemo očekivati lančanu reakciju svakovrsnih poskupljenja, koja će baciti u sjenu čak i već uhodano, dugogodišnje »puzajuće« dizanje cijena mnogih proizvoda na što su se građani skoro pa navikli. Kako god okrenuli, i najsiromaškija sindikalna košarica postat će još siromaškija.

Pokušaj vađenja države iz gospodarskog i financijskog gliba dakle ima svoju cijenu. Reforme, te rezanje i konsolidacija proračuna su nužnost ukoliko se hoće izbjeći »uredovanje« Međunarodnog monetarnog fonda. Riječ je o organizaciji koja pristiže u pomoć državama u nevolji, posebno onima koje se pretjerano zanesu trošeći više nego što imaju, ali svojim pretjeranim mjerama štednje zna »kratkoročnu sanaciju« pretvoriti u dugoročnu štetu, usporavajući gospodarski oporavak i proizvodeći novo siromaštvo.

Dobar je znak što Vlada ne namjerava, a to bi vjerojatno bio prvi zahtjev MMF-a, smanjivati plaće, mirovine i socijalna davanja, čime bi pala potrošnja dobrog dijela građana i time gospodarstvo bilo dovedeno u nove (recesijske) neprilike.

No, s druge strane nije izvjesno koliko se poreznom reformom može amortizirati povećanje PDV-a, odnosno spriječiti udar na standard najsiromašnijeg dijela stanovništva, te istovremeno stabilizirati državne financije i potaknuti poduzetništvo. I to u relativno kratkom vremenu dok građani još uvijek imaju strpljenja očekujući od nove vlasti prve rezultate. Nemojmo se zavaravati.

Koliko god i sve ostale reforme i promjene koje je nova vlast najavila bile značajne, od biračkih popisa i decentralizacije do reforme pravosuđe i javne uprave, oči građana su prije svega uprte u ekonomske zahvate koji bi državi i svakom pojedincu ipak trebali donijeti bolji život.

Vlada Zorana Milanovića stoga se nalazi pred dva problema.

S jedne strane, planiranom poreznom reformom najviše će biti oštećena srednja klasa, nosivi i najvitalniji stup svakog društva. Taj je sloj, u koji spadaju stručnjaci različitih profila koji žive od svog rada, i inače preko svojih leđa, i ne samo u posljednjih dvadeset godina, prevalio brojne reforme i i još uvijek je na nogama. Makar disao na škrge. Zakači li ga prekomjerno nova porezna reforma, i to potraje, moguće su dugoročno negativne društvene posljedice.

I drugo, Vlada je u trci s vremenom. Što prije mora postići nekakav rezultat svoje politike inače će dovesti u pitanje vlastitu legitimnost.