Postalo je već otrcano prepričavati štorije iz razvijenog demokratskog, i prema državi odgovornog, svijeta gdje nikada nema lovostaja na porezne utajivače i financijske muljatore. Tamo je naime moguće da i ulični policajac, registriravši nesrazmjer između godina odnosno ponašanja uočenog građanina s bijesnim automobilom iz kojeg izlazi, ukuca broj registarske tablice te, dobivši povratnu informaciju s najvažnijim podacima iz »profila« pretraživanog, po potrebi alarmira nadležne službe. Od kriminalističke policije do porezne uprave. 

Vrlo je vjerojatno da se ništa posebno neće dogoditi, jer su porezne i druge državne službe u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj ili SAD-u toliko temeljite i ažurne da već same znaju koga se može goniti a koga se još promatra prije nego li se prikupe svi dokazi za kaznenu prijavu zbog utaje poreza, pranja novca ili nečeg sličnog. Ali, dodatna provjera nikada ne škodi. Uvijek može nešto promaknuti, a dobro je i poslati poruku kako sustav nikada ne spava. Tako je to tamo gdje se porezi i varanje države shvaćaju krajnje ozbiljno. 

Hrvatska je država međutim tek sada otkrila poreznu toplu vodu. Bila je potrebna još jedna promjena vlasti da bi se shvatilo da već tri godine imamo OIB i da, osim onih koji su »zaboravili« platiti porez čiji se dug popeo na famoznih 51 milijardu kuna, pored nas prolaze i ljudi čiji prihodi ne odgovaraju njihovoj imovini.

O tome se godinama, još od doba socijalizma i onodobnih tajkuna, priča po kafićima i kućnim okupljanjima ili objavljuju tekstovi u medijima. Često se spominju i imena i prezimena onih koji, eto, nisu ni pili ni pušili pa su od skromnih ili nešto većih ali ipak ne tako spektakularnih legalnih primanja sagradili kuće i vile, kupili hektare zemljišta, dionice, terenac, dva i još k tome desetmetarski gliser. Da se nađe pri ruci za odmor, a još više kao znak prestiža. 

Dobro je dakle da se netko sjetio da bi konačno valjalo uvesti malo reda u državi, u koju se svi kunu dok joj ne trebaju platiti porez ili neku drugu dadžbinu. A bit će još bolje ako se izbjegnu dvije ključne opasnosti koje prate svaku sličnu akciju demonstracije pravne sigurnosti, jednakosti građana i odgovornosti države koja je do sada u Hrvatskoj pokušana.

Najprije da se »brza provjera OIB-a« radi usporedbe prihoda i imovine ne pretvori u političku kampanju čiji će rok isteći dočim se malo napuni državna blagajna, pa najednom zaredaju opravdanja kako OIB nije dovoljan za temeljitu provjeru jer nedostaju neke druge baze podataka. Druga je opasnost da opet sve ne završi na sitnim ribama, pojedincima koji su do sada koristili rupe u sustavu a da nemaju nikakvo moćno zaleđe. Pritisaka onih koji su se obogatili potkradajući državu, svoje zaposlenike i koga god su stigli, i u međuvremenu stekli moć i status, svakako će biti. 

U državi koja drži do sebe ne bi smjelo biti ni izuzetaka ni poštede. Neovisnost i ubojitost porezne uprave, kunu se u Kukuriku koaliciji, trebali bi biti ravni onim pravosudnim. Hajde da i to vidimo.