Svi koji su krali ostat će bez svega što su dobili na nezakonit način, slavodobitno je premijerka Jadranka Kosor, rezimirajući jučer »uspješan« rad Vlade u protekloj godini, najavila stupanje na snagu zakona o nezastarjevanju pretvorbenog kriminala. Tko će i kako stradati od »pretvorbenih zlikovaca«, i da li će pritom svoju porciju dobiti i svi oni u državnim strukturama koji su im, ne bez interesa i profita, držali ljestve – tek ćemo vidjeti. Iskustvo nam govori da nema mjesta prevelikom optimizmu jer, bože moj, oni koji su »jamili« dok je bilo vrijeme, i njihovi jataci, dobrano su do sada imali vremena prikriti sve tragove.

No, ako nekim čudom i krene istinski obračun s pretvorbenim kriminalom te u Remetincu i ostalim zatvorima doista ponestane kreveta, tko će obeštetiti tisuće žrtava privatizacije na hrvatski način? Tko će, primjerice, i kako »izbrisati« tragediju Đurđe Grozaj, koja je poslije čak 35 godina poštenog rada ostala bez posla s nalogom banke za ovrhu, bačena na sam rub samoubojstva samo zato što je »Kamensko« u kojem je radila uništen došavši u ruke neodgovornim »poduzetnicima«, godinama štićenim od neodgovorne države. Tragedija Đurđe Grozaj i ostalih radnica »Kamenskog«, tragedija radnica sinjske »Dalmatinke« te radnika i radnica cijelog niza tvrtki od Rijeke preko Splita i Osijeka do Zagreba, zapravo je tragedija čitave Hrvatske koja u Ustavu sama sebi laže da je socijalna i pravedna država.

Vratili smo se izgleda u doba »Gospode Glembajevih«, kada su pohlepni milostivi i milostive svojom prirođenom tankoćutnošću u borbi za profite i dividende, uz pomoć svojih zaštitnika na vlasti, tjerali samohrane majke, i ne samo njih, pod konjske zaprege ili kotače tramvaja. One nezaštićene koji nemaju, poput Mirjane Sanader, svog odvjetnika da ga nazovu i konzultiraju čim im zaprijeti policijska ili neka druga sila, one koji u svom telefonskom imeniku nemaju nikoga utjecajnog koji bi spriječio ovrhu ili im našao posao, one kojima jedino preostaje socijalno osjetljiv sustav državne zaštite – kojeg nažalost nema.

Godinama su takozvani poduzetnici krmčili »Kamensko« i uprezali njegove radnice preko svake mjere – brojeći novce, potplaćujući zaposlenice i varajući državu – a da se nitko od nadležnih ni pored svih upozorenja nije udostojio dovesti stvari u red. Za to i za mnoge druge slučajeve besprizornog banditizma u celofanu tobožnjeg hrvatskog kapitalizma nije bilo potrebno donošenje novog zakona o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala. Bila je dovoljna dobra volja da se silnicima stane na rep, poštovanje postojećeg Ustava i zakona. A to je najmanje što država i njene institucije, štiteći i podupirući pritom pravo poduzetništvo a ne kriminal, mogu učiniti za svoje građane.

Sada bi trebali povjerovati da će od sutra sve biti bolje. Ne poštuju se ni postojeći zakoni, a sada će s jednim novim, dovoljno nejasnim zakonom da će mu mnogi bez problema umaći, sve naprasno profunkcionirati? Tko poslije svega ima obraza stati pred Đurđu Grozaj i sve ostale obespravljene građane koji prolaze svoju kalvariju i reći im da će biti bolje, udahnuti im nadu? Oni koji su vjerodostojni govoriti o svom poštenju kao prostitutka o moralu?