Ministru Ivanu Šukeru bilo bi bolje da je prije mjesec dana šutio. Tada je iz sve snage opalio po »površnoj i neutemeljenoj« procjeni bonitetne kuće D&B koja je Hrvatskoj snizila kreditni rejting. U službenom priopćenju Ministarstva financija još je stajalo i to da D&B »nije relevantna, niti referentna bonitetna kuća za procjenu rizičnosti ulaganja u državne vrijednosne papire i/ili zajmove, za što su specijalizirane rejting agencije (Standard & Poor’s, Moody’s, Fitch Ratings i R&I)«. Ne lezi vraže, eto, oglasila se jučer napokon i jedna od relevantnih i referentnih rejting agencija čije je mišljenje ministar prizivao, Standard & Poor’s. Te svojom procjenom, slovima i brojkama, ustvrdila da je de facto D&B bila u pravu: hrvatski rejting je na nizbrdici, na korak do ponora.

  U obrazloženju sniženog rejtinga, pojednostavljeno rečeno, nema ničeg o čemu se u zemlji već mjesecima ne raspravlja, a na što se na Markovu trgu u Zagrebu sustavno oglušuju. Pod nos Vlade S&P tako stavlja odgađanje reformi koje bi trebale otkloniti strukturne slabosti gospodarstva, unatoč prilici da se to riješi tijekom procesa pristupanja EU, pa gospodarsku recesiju i političke manevre uoči izbora koji su doveli do slabljenja fiskalne politike.

  Neće biti da S&P svoje procjene temelji na »kokodakanju« oporbe ili »malicioznosti« medija, kako vladini obrambeni mehanizmi nastoje verbalno relativizirati svaku kritiku upućenu joj iz domaćeg dvorišta. Bit će da je doista S&P, dakle ugledna a ne irelevantna agencija kojoj, kao što smo ne tako davno imali prilike čuti, ni ministar Šuker ne može odbiti pera, češljajući hrvatski proračun i druge gospodarske i financijske pokazatelje došla do zaključka kako je poslovati, u svakom pogledu te riječi, s Hrvatskom i u Hrvatskoj sve riskantnije.

  Koliko god se stoga Jadranka Kosor, zajedno sa svim ministrima, upinjala dokazivati kako praktički samo slijepci ne vide kako nam ipak gospodarski i financijski kreće na bolje, kruta zbilja ide svojim tokom. Ona se ne da impresionirati nečijim demagoškim i predizbornim štosevima. A kada se netko poput hrvatske Vlade odbija suočiti sa zbiljom, nadajući se odnekud ničim izazvanom čudotvornom ozdravljenju, onda sutra može biti samo gore. Pa je sva prilika da ćemo umjesto jedino logične demisije Vlade i poziva za što skorije izbore, za koji dan dočekati novu godinu mrcvarenja, u kojoj ćemo radi golog političkog preživljavanja slušati lažna obećanja te isprazne riječi utjehe i nade.

  Neće tu, naravno, pomoći nikakve rekonstrukcije Vlade, »snaženje gospodarskog tima« ili bilo koje treće, četvrto ili peto rješenje koje se već mjesecima najavljuje. Niti se zbog izbora može nešto revolucionarno napraviti u narednih jedanaest mjeseci, kako to lijepo kaže rejting agencija S&P, niti u Vladi postoji vizija i ideje kako to napraviti. Naposljetku će račun biti takav da će buduća vlada morati potrošiti cijeli mandat ne bi li samo sanirala ono što se proteklih godina razaralo. I to je ono najstrašnije. U Hrvatskoj padaju političari, padaju gospodarski i financijski parametri, pada nam i kreditno-poslovni rejting… Sve pada, samo Vlada ne. Ona je dalje postojana kano klisurina (o koju ćemo se naposljetku svi zabiti).