Ozbiljni ekonomski stručnjaci su ipak nešto umjereniji i puno bliži stvarnom problemu. Zabrinuti za realnost proračuna, upozoravaju da za svega nekoliko mjeseci možemo očekivati rebalans proračuna. No, s političke točke gledišta to je otkrivanje tople vode. S današnjim tempom promjena u svjetskom gospodarstvu, kojeg je dio i Hrvatska, i na financijskim tržištima, pogotovo u krizna vremena, očekivati »stabilan« godišnji proračun kojeg neće trebati, bar jednom, redefinirati u hodu teška je zabluda. 

    Ono međutim što je najveći problem proračuna, znatno veći primjerice od neiskorištene prilike da se zbog stanja u zemlji s Vatikanom, kako to dopušta ugovor iz 1998. godine, pregovara o smanjenju izdvajanja za Katoličku crkvu, jest to što je krajnje riskantan. Počiva naime na pretpostavci da će se gospodarstvo i investicijski ciklus ipak uskoro pokrenuti pa se, zbog socijalnog mira u zemlji, zasad odustalo od većih rashodovnih rezova. Strategija je načelno dobra, ali ima jednu manu. Ne zavisi samo od vlasti, njenih više ili manje poticajnih mjera te birokratske sposobnosti, nego prvenstveno od kapitala i njegovih milijardi. 

    Vijest da su hrvatske banke ostvarile bruto dobit od 4,7 a Hrvatski telekom od 1,8 milijardi kuna trebala bi stoga zvučati optimistično. S jedne je strane riječ o dobrom poslovanju institucija koje bi trebale pratiti investicijski zamah, a s druge o značajnoj telekomunikacijskoj tvrtki koja je u stanju dobrim poslovanjem gurati Hrvatsku naprijed. 

    No, kapital ima svoje zakonitosti. HT već kuka kako ga država i dalje »pritišće«, te najavljuje nove otkaze i druge mjere kojima je glavni cilj uvećanje zarade dioničara a ne društvena dobrobit. Dok se mogu naplatiti različite usluge koga briga od kuda građanima novci, a još više za njihovu budućnost i budućnost zemlje. Banke pak u Europi kroz posebne poreze sudjeluju u financijskoj konsolidaciji država, ali ih je Hrvatska toga poštedila očekujući reinvestiranje dobiti i poticaj zamahu gospodarstva. Dosada međutim nismo čuli ništa što bi nas ohrabrilo. I oni kalkuliraju, prije svega brinući o svojim dioničarima i njihovim milijunima i miljardama dobiti. 

    Ako ne može na fino može u grubo. Vlada konačno treba uzeti u ruke političke uzde i svojim odlukama i mjerama prisiliti kapital da se oplođuje kroz investicije, stvarajući nova rada mjesta i rast dohotka. I to što prije. U protivnom, u sljedećem bi rebalansu državnog proračuna doista moglo doći do masakra motornom pilom po rashodima. A Vlada se, zajedno sa svima nama, naći u velikim problemima.