Foto Denis LOVROVIĆ
Najporaznije je od svega da se ni ne zna što sve točno država posjeduje, jer ne postoji registar objekata u državnom vlasništvu
Svakom razumnom stane pamet kada shvati da država kao najveći vlasnik nekretnina u Hrvatskoj na njima godišnje zaradi 80 milijuna kuna, istovremeno izdvajajući za zakup »poslovnog prostora« nevjerojatnih 400 milijuna kuna a da brojni prostori u državnom vlasništvu zjape prazni ili se izdaju za minimalne »stanarine«. Što pak reći o praksi da državne institucije jedna drugoj naplaćuju najamninu dok, na drugoj strani, nisu rijetki slučajevi da se najamnina oprašta privatnim korisnicima, ili da država uzme određeni prostor u najam i onda ga ustupi u podnajam nekome drugome, i to za nižu cijenu.
Ni po jada da se u prikazu ovog nedopustivog ponašanja možemo zadržati samo na zgradama i poslovnim prostorima. Jednako nedolično, da ne upotrijebimo neku ružniju riječ, država se odnosi i prema ostalim resursima o kojima treba brinuti, između ostalog naplaćujući rentu od njihova korištenja da bi taj novac ulagala u neku svrhu od javnog interesa. Za milijune četvornih metara turističkog zemljišta hrvatska država tako ubere godišnje tek 300 milijuna kuna, a za sve koncesije, od vode i plina do pomorskog dobra, u deset ovogodišnjih mjeseci uspjela je uprihodovati »nevjerojatnih« 607 milijuna kuna. Blago koncesionarima kojih zapadne sreća da posluju s hrvatskom državom, a još više onima, ni tih nije malo, koji prođu »lišo«. Koji naime ni ne plaćaju koncesije za korištenje nacionalnih resursa a trebali bi.
Je li u ovoj priči riječ o sustavnom potkradanju države od vlastitih joj struktura, općoj nebrizi o državnoj imovini ili nenamjernom nizu propusta koje možemo krstiti i glupošću, sasvim je svejedno. U svakoj normalnoj državi postoji cijeli lanac odgovornih koji bi za ovaj jad i čemer trebali snositi posljedice, od zadnjeg službenika do vrha Vlade. Netko mora podnijeti račun za curenje državnog novca kroz rastvorene šake. Mora se utvrditi što je tu nesavjesno poslovanje a što kriminal, što je plod neznanja i nestručnosti a što korupcijskog pogodovanja. Od nove se vlasti očekuje da i na ovom području uvede red. Ako to ne bude u stanju teško da će se uspjeti nositi i sa zahtjevnijim problemima.