Sanaderovi zdravstveni problemi privremeno su odgodili sudsku raspravu s kojom će početi pucanje gnojnih čireva hrvatske tranzicije. Doduše, slučaj Hypo banke samo je prolog u ono što slijedi. Ali će i tamo izgovoreno ponuditi dovoljno materijala za otrežnjenje nacije čim tijek rasprave bude dostupan javnosti. 

    Nije pritom presudno čak ni to hoće li Sanader uopće biti proglašen krivim za Hypo banku, Fini medije ili Inu te koliku će eventualnu kaznu dobiti. Važno je da će ovaj i svi ostali procesi na kojima će se kao optuženi pojaviti bivši premijer razotkriti dosege političke korupcije u Hrvatskoj, a još više institucionalne rupe i ljudske slabosti koji su to omogućili. I da poslije toga nitko više u Hrvatskoj neće moći reći da nije znao ili nije vjerovao u ono što se događa. 

    Jedan od kotačića u tom političkom sunovratu bio je naravno i netom ražalovani saziv hrvatskog parlamenta kojeg, bez ikakvih skrupula možemo nazvati i HDZ-ovim odnosno Sanaderovim saborom. Nitko razuman neće tvrditi da u četiri godine to tijelo nije donijelo i neke pametne odluke. No, u cjelini gledajući bila je to rijetko bezobzirna mašinerija upravljana sa zagrebačkog Trga žrtava fašizma. Bez ikakve zadrške godinama je držala svijeću Sanaderu a ne demokraciji da bi potom pod vodstvom Jadranke Kosor, u eri spašavanja vlastitih stražnjica od Sanaderova nasljeđa u brojnim prigodama pokazala da se može i gore od najgoreg. 

    Na koncu koji (ne)djelo krasi doživjeli smo i izravno podrivanje demokracije zloupotrebom većine za selektivno dokidanje institucije zastupničkog imuniteta, da bi zadnjeg dana ista ta HDZ-ova većina u Mandatno-imunitetnom povjerenstvu zbog svojih interesa još jednom pljunula u lice i proceduri i demokraciji i elementarnoj građanskoj pristojnosti. Napose, odbijajući se očitovati o zahtjevu DORH-a da se skine imunitet Ivanu Čehoku, pljunula je u lice i sebi, dokazujući da je zaklinjanje Jadranke Kosor i vrha HDZ-a u institucije koje trebaju raditi svoj posao, čak i četvrtak kada je HDZ došao na red za istragu, ništa drugo nego licemjerje i laž. 

    Smijemo li se nadati da ovakvog saziva Sabora i ovako vođene vladajuće stranke više nikada neće biti?