Kako se nešto ipak promijenilo, političkom nasilju vrha HDZ-a ne suprostavlja se sada samo, recimo to tako, demokratski osviješten dio javnosti već su ga pročitali i takozvani prosječni građani. Dakle birači koji su s godinama shvatili da se iza parole »čuvajmo Hrvatsku« zapravo kriju oni od čijih se riječi i djela treba čuvati. Oni koji su zgrtali ili rasipali nacionalne resurse i proračunski novac, što naravno ne amnestira ni one »nevine« koji su im pritom držali ljestve, i istovremeno demagoški se zaklinjali u »narod« i njegove interese. 

    Više teško može proći teror fraza s hadezeovih predizbornih »mini sabora« i demokratski nakaznih djela iz »velikog Sabora«. Optužiti oporbu da želi doći na vlast, štoviše da ne bira načina doći na vlast kao da je riječ o kriminalnom djelu, i to iz pozicije stranke koja je već desetljećima na vlasti, u najmanju je ruku smiješno da ne kažemo redikulozno. Da postoji demokratska škola, onaj koji bi to izjavio dobio bi, naravno, jedinicu, i morao bi za kaznu stotinu puta u bilježnicu napisati: cilj političke borbe je dolazak na vlast! 

    Nadalje, mantra predsjednice Vlade Jadranke Kosor, koju njeni pobočnici variraju u različitim inačicama, da je »HDZ otvorio vrata i prozore borbi protiv korupcije a drugi to nisu«, u normalnoj bi demokratskoj zemlji izazivala čuđenje građana /birača koji od malih nogu znaju da se protiv političke korupcije bori pravosuđe, držale stranke svoja vrata »zatvorena ili otvorena«. Također, nakon višemjesečnog odbijanja rješavanja problema bivših djelatnika Đakovštine, odjednom najaviti njegovo rješavanje, kao što je to učinila sveprisutna predsjednica Vlade, i pritom ne trepnuvši optužiti sve ostale stranke koje su o tomu govorile za skupljanje jeftinih političkih poena licemjerstvo je najgore vrste. O uvjerljivosti HDZ-ovog utjerivanja straha od povratka u Jugoslaviju ili povratka »komunizma« 1945. godine dok je zemlja jednom nogom do ulaska u EU… zar je to uopće potrebno komentirati? 

    Sve to, i još mnogo više, slušamo već mjesecima. Rezultat toga je sve manje povjerenje u HDZ, što će ga nužno odvesti u propast jer se događa suprotno od onoga što su u toj stranci očekivali, i sve veći otpor građana tom verbalnom nasilju, što samo može revitalizirati demokraciju u Hrvatskoj. HDZ-ov pucanj u parlamentarizam proteklog petka, uz pomoć jataka koji se nisu i sami usudili izravno pucati već su »principijelno« okrenuli glavu, batrganje je na kraju jedne žalosne balade. Ne zato što to kažu oporbeni čelnici i politički suparnici HDZ-a nego zato što su stranci koja je u grčevitoj borbi za preživljavanje pod noge odlučila baciti i demokratske institucije i ustavne norme i običajno pravo odlučili presuditi baš u međuvremenu sazrjeli obični građani kojima je dosta HDZ-ova licemjerja.