Ni duge pripreme niti stotine zavjetno izgovorenih rečenica o zajedništvu koje neće pokolebati svi mogući problemi s kojima će se morati suočiti vlast, dakle ništa što je ususret izborima poduzela Kukuriku koalicija da bi biračima poslala »poruku nade«, nisu već na prvom zavoju mogli spriječiti proklizavanje Vlade zbog takozvanog ljudskog faktora. Nitko nije teško stradao, ali ogrebotine će ostati.

Premijer Zoran Milanović protiv je predstava na snijegu, i u pravu je, ali je pitanje može li spriječiti i buduće predstave na sjednicama svoje Vlade i kako im doskočiti. Ako nije riječ o »početnoj nervozi« jer se sustav još nije zahuktao, a procedura donošenja odluka nije do kraja razradila, to je problem koji bi Vladu, lančanom reakcijom, vrlo brzo mogao dovesti u slijepu ulicu.

To je prva pouka jučerašnjeg iskrenja u Vladi. Nije riječ o zagovaranju Sanaderovog tipa vladanja gdje, kako smo se imali prilike iscrpno obavijestiti čim je bivši premijer sklonjen na sigurno pa su se svima naprasno usta razvezala, nitko od ministara nije smio ništa ni zucnuti mimo njega, a kamo li da bi kritizirao kolegu ili kolegicu.

U demokratskim vladama poželjno je da ministri/ministrice polemiziraju i na otvorenim sjednicama Vlade, ako treba. Ali o meritumu stvari odnosno problemu kojeg trebaju riješiti, demonstrirajući svoj stav odnosno osobni i politički integritet, a ne zbog proceduralnih nepravilnosti ili osobnih obračuna.

Druga je pouka da se prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, polako ali sigurno, pretvara u najlošiju kariku izvršne vlasti. Ne zbog nestručnosti ili političke nesposobnosti, jer je i u prvom ministarskom mandatu prije desetak godina dokazao da se u Vladi na njega može računati, nego zbog arogantnosti i nervoze. Našao se u središtu sporenja jer mu se »žuri«, pa ne vodi računa o takvim »sitnicama« kao što je pravovremeno konzultiranje sa svojim kolegama, čak ni s potpredsjednicom vlastite stranke Vesnom Pusić, i jer se ne obazire na druge. Tko je uostalom Mirela Holy da mu se mota oko nogu i »zamara svoju glavicu ekonomskim pitanjima«, pomislio je Čačić i dobio kontru koja ga je stajala novog premijeskog žutog kartona.

Tako se pomalo kristalizira da je i slučaj Ferenčak zapravo također bio slučaj Čačić, i da je jedini koji može obuzdati goropadnog »prvog potpredsjednika« premijer Milanović. Prije nego li ga, po liniji zapovjedne odgovornosti, dođe glave. Na sajmu taštine jednostavno ozbiljna politika ne može počivati, koliko god svaki javni posao zahtijevao određenu dozu taštine, pa i potrebe za egzibicionizmom.

No, da bi se ozbiljno politički djelovalo, pogotovo timski u Vladi što je danas nemoguće izbjeći zbog isprepletenosti svih resora, važno se znati kontrolirati, susprezati svoje nagone i potisnuti mane.

Za sada je pukotina u vlasti tek pokazala svoje obrise. Dovoljno da u ušima Zorana Milanovića zazvoni alarm.