Skandalozni jamac

Komentar Nevena Šantića

Neven Šantić

Luka Bebić / Foto Darko JELINEK

Luka Bebić / Foto Darko JELINEK

Čovjek na takvom položaju i s takvim ovlastima trebao bi čuvati dignitet institucije na čijem je čelu i skanjivati se bilo kakvog uplitanja u pravosuđe općenito, a kamo li u konkretan pravosudni proces, makar htio biti »samo« jamac svojem prijatelju



   Ipak, u cijelom jučerašnjem događaju, o kojem će se dakle još pričati i oko kojega će se »zainteresirane stranke« pravno sporiti, neočekivano je nuđenjem vlastite imovine kao jamstva za izlazak Sanadera iz zatvora glavnu ulogu odigrao nominalno sporedni glumac – predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić. Hoteći biti plemenit doveo je u pitanje funkciju na kojoj je, kao i vlastiti politički integritet. 


    Barba Luki naime nitko ne brani da zajedno s Mirjanom Sanader, Marijom Zubovićem i Jerkom Rošinom ostane posljednji prijatelj čovjeka kojeg su napustili svi oni koji su se u njega do jučer kleli. On to može biti zauvijek. Dapače, ostati nekome prijatelj u trenutku kada praktički ostane sam i završi u zatvoru, odbačen od društva u kojem živi, vrijedno je divljenja. U današnje vrijeme takvi su iskazi prijateljstva gotovo iščezli. 


    Ali, Luka Bebić nije samo privatna osoba i prijatelj Ive Sanadera. On je i predsjednik nacionalnog parlamenta, odnosno čelnik vrhovnog predstavničkog i, nimalo benigno za ovu priču, zakonodavnog tijela u zemlji. Između ostalog, u ustavnom popisu poslova koje obavlja Sabor stoji da je osim za donošenje zakona nadležan i za izbore, imenovanja i razrješenje određenih dužnosnika, nadziranje rada Vlade i davanje amnestije za kaznena djela. 




    Također, po svojim ovlastima predsjednik Sabora je praktički drugi čovjek u državi, osoba koja naposljetku mijenja predsjednika države ukoliko ovaj umre ili je nesposoban obavljati svoju funkciju. Dakle, čovjek na takvom položaju i s takvim ovlastima trebao bi čuvati dignitet institucije na čijem je čelu i skanjivati se bilo kakvog uplitanja u pravosuđe općenito, a kamo li u konkretan pravosudni proces, makar htio biti »samo« jamac svojem prijatelju. Obavljanje javnih poslova ipak zahtjeva određene »osobne žrtve«, no očito je da Bebiću, inače sklonom pomagati »svojima«, to ni nakon desetljeća provedenih u politici nije postalo jasno. 


    U demokratskim zemljama Bebićev bi se čin automatski protumačio kao pokušaj pritiska na pravosuđe te bi bio tretiran kao skandal prve vrste. Kod nas, kao što vidimo, sve prolazi.


više vijesti