Izgubljeno je više od dvije i pol godine a da osim dovršenja pregovora s EU, koji bi bili gotovi i ovako i onako kada je Bruxelles konačno donio političku odluku da Hrvatska može postati članica, ništa vrijedno pažnje nije napravljeno
U boksu je najopasniji takozvani grogirani ili ošamućeni boksač. Uzdrman od brojnih udaraca naposljetku nema drugog izbora nego lamatati rukama i, po principu sve ili ništa, s preostalim dijelom svijesti nadati se da će ipak zakačiti suparnika i srušiti ga prije nego što on sam klone. Iako iskustvo pokazuje da se tek rijetki ošamućeni boksači uspiju spasiti, odnosno preokrenuti situaciju u svoju korist, kada vam ništa drugo ne preostaje valja pokušati.
Tako se već mjesecima ponaša HDZ. Nakon silnih političkih udaraca koje sustavno prima već godinama, kako se približavaju izbori sva se zajedničarska taktika može svesti na »lamatanje rukama i nogama«. No u tom iracionalnom sunovratu u prošlost gdje se prečesto prelazi granica dobrog ukusa, ne uspijevaju zakačiti i srušiti političkog protivnika niti preokrenuti javno mnijenje u svoju korist. Ali zato bez greške zadaju bolne udarce nejakoj demokraciji u Hrvatskoj vrijeđajući protivno Ustavu i zakonima Srbe, žene, i sve ostale »drukčije« od njih, lažno se usto predstavljajući kao jedini zaštitnici hrvatskog puka koji im je dobar, imali smo se do sada prilike nebrojeno puta uvjeriti, samo kao pokriće za ostvarenje njihovih privatnih interesa.
I sada bi eto nacionalni problem trebao biti što opozicija koristi legalnu metodu političke borbe pa je, shvativši da su HDZ napustili svi osim HSS-a (koji se još drži stare taktike čekanja) i da mu ponestaje ruku za kvorum, odlučila na aroganciju omamljene vladajuće stranke odgovoriti odbijanjem sudjelovanja u radu Sabora do njegova raspuštanja. Cijeli će život stati ukoliko se opozicija ne vrati u Sabor i sudjeluje u izglasavanju preostalih akata do kraja rada parlamenta, ustvrdili su Andrija Hebrang i Frano Matušić. Neće biti mirovina, zdravstvenog osiguranja, ulaska u EU… Znajući međutim i u trenutku dok su o tome govorili, kao već uigrani dvojac za izazivanje panike, veličanje vlastite stranke i objeđivanje političkih protivnika, da je i to još jedna obmana, jeftin trik, jer će za sve ono što treba napraviti biti vremena i poslije izbora.
Žalostan je ovo kraj jedne političke farse koja je započela 1. srpnja 2009. godine. Izgubljeno je više od dvije i pol godine a da osim dovršenja pregovora s EU, koji bi bili gotovi i ovako i onako kada je Bruxelles konačno donio političku odluku da Hrvatska može postati članica, ništa vrijedno pažnje nije napravljeno. Ni na ekonomskom ni na političkom planu. Zemlja je u nikad dubljoj krizi, a oni koji su je u to stanje doveli imaju sada obraza, svjesni da su blizu silaska s vlasti (i moći) do koje im stalo više nego do ičega, kukati da su se svi urotili protiv njih i pritom i dalje vrijeđati. Prije svega, zdrav razum građana koji ih trpe.
Parlamentarne izbore je trebalo održati onoga trenutka kada je Ivo Sanader odstupio. Ni HDZ koji je pod njegovim vodstvom 2007. godine došao na vlast ni njegova oktroirana nasljednica Jadranka Kosor nisu u tom trenutku imali potreban legitimitet. Zato je sve ovo što je potom uslijedilo umiranje na rate. Koje što prije treba okončati.
