Bilo je to »davne« 2007. godine kada je Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas bio izborna hit tema. U kampanji je HSS, tada tek pritajeni HDZ-ov koalicijski partner, nastojeći dobiti koji glas viška bio za hitnu primjenu ZERP-a. Epilog priče je da je HSS poslije izbora ipak ušao u novu vladu predvođenu HDZ-om, odustajući pritom od pune primjene ZERP-a na što je pristala Vlada Ive Sanadera.

Četiri godine poslije područje demonstriranja HSS-ove političke »principijelnosti« je Zakon o trgovini. Ova se stranka sada protivi izmjenama zakona o trgovini koje bi ukinule ograničenja rada trgovina. HSS-tvrdi da će to će dodatno pogoršati položaj radnica/radnika u trgovačkom sektoru. Što je međutim u protekle četiri koalicijske godine HSS učinio zajedno s HDZ-om da prisili vlasnike trgovina na pošteno plaćanje radnika i poštovanje njihovih prava, i to ne samo za rad nedjeljom, umjesto što sada zdvaja nas njihovom sudbinom? Ništa. Zar nije to pravo pitanje koje bi odgovorna stranka na vlasti trebala riješiti?

No, u predizbornom prodavanju šarenih perlica to nije važno. Bitno je jedino uoči izbora napraviti »programsku razliku« u odnosu na neke druge stranke i to kao mamac ponuditi biračima, a poslije izbora pričat će se neke druge priče. U slučaju HSS-a, ako bude i minimalne prilike da se ponovno priključe HDZ-u na vlasti, učinit će to. »Principijelno« zaboravljajajući na Zakon o trgovini… i radnike čije interese sada tobože štite.

Ipak, posebna uloga u ovom predizbornom striptizu pripada HDZ-u i njegovoj instrumentalizaciji Zakona o privatizaciji Ine. Uzalud su mudre glave, pa i neke iz Bruxellesa, savjetovale Jadranku Kosor i članove Vlade da budu oprezni s tim zakonom, te da se svakako paraleno razgovara i dogovara, prvenstveno s MOL-om i mađarskom Vladom. Tako se naime stvari rješavaju u demokratskim državama.

Kada se međutim vidjelo da vrag može odnijeti šalu, nije se reteriralo s izradom izmjena Zakona i počelo pregovarati, nego je spasonosno rješenje nađeno u slanju zakona u Bruxelles na superviziju. Riječ je o svojevrsnom pranju ruku. Bilo bi nezgodno da sa predloženim zakonskim rješenjima Hrvatska zabije europski autogol, pa ako Bruxelles bude imao nekih primjedbi Zakon može u drugi plan dok prođu izbori. Bitno je da se do izbora o njemu priča kao o HDZ-ovoj obrani nacionalnih interesa, te usput prešuti da nas sada brane isti oni koji su svojevremeno Inu i predali MOL-u.

Na stranu što će sada cinici likovati jer se u »obrani nacionalnih interesa« sada odjednom mišljenje traži u Bruxellesu a ne u omrznutom Beogradu. Puno je ozbiljnije to da se ovim cirkusom oko Ine stranim investitorima šalje poruka o »izuzetnoj« hrvatskoj spremnosti za privlačenje stranog kapitala u trenutku kada joj najviše treba. »Financial Times« će, nema sumnje, jedva dočekati »pohvaliti« Jadranku Kosor, Đuru Popijača i Domagoja Miloševića.

Doista, zar je za šaku glasova i ostanak na vlasti potrebno doslovno spržiti zemlju i nade njenih građana?