Želim smiriti situaciju oko potjernica. Već je formirana zajednička radna grupa koja će napraviti preciznu analizu tih predmeta i na taj će se način ovakvi nesporazumi riješiti, kazao je 9. siječnja, u povodu slučaja Tihomira Purde, zamjenik srpskog tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić. Dva mjeseca poslije, 6. ožujka kada je Purda već bio oslobođen, Vekarić je bio još izravniji: »Imamo dogovor s tužilaštvima Bosne i Hercegovine i Hrvatske da ubuduće usuglašeno reagiramo na predmete u kojima se radi o državljanima drugih država, jer su delikatni«.

Šest mjeseci poslije međutim Srbija klimavim optužnicama »potražuje« Vladimira Šeksa, Ivana Vekića, Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa. Ispostavlja se da nije dogodio nikakav pomak a kamo li sporazum tri države, te da sudovi u Srbiji ne prestaju biti, kako je to našem listu svojedobno izjavio Žarko Puhovski, »taoci dokumentacije vojnih sudova i Miloševićeva pravosuđa«. Koji, dodajmo, onda mogu zgodno poslužiti i za srbijanske političke igre, unutrašnje i vanjskopolitičke, zavisno od toga koja se karta izvuče iz »tužbenog špila«.

No, i Hrvatska ima aduta za ovaj balkanski festival vladavine prava. Primajući 10. ožujka Purdu, predsjednica Vlade Jadranka Kosor bila je odlučna: »Moramo uprijeti sve snage da ni jedan hrvatski branitelj ne dođe u tako nemoguću i nepravednu situaciju. Očekujem da će predstavnici nadležnih ministarstava, državnoga odvjetništva i pravne struke za desetak dana napraviti niz prijedloga na temelju kojih će institucije i vlada donositi odluke«. Kao što smo se uvjerili na vlastite oči i uši, ništa od onoga što je najavila premijerka nije još uvijek postalo zbilja.

Ali, odjednom, nakon mjeseci šutnje, kontemplacije i gledanja u zvijezde, dakle svega samo ne sustavnog rada da se neki problem riješi, bilo je dovoljno da stigne optužnica protiv premijerkinog glavnog političkog oslonca, Vladimira Šeksa, pa da zaprijeti donošenjem zakona o ništavnosti akata pravosudnih tijela i vojnih vlasti bivše države, kojim će »prestati uznemiravanje hrvatskih branitelja«. Kakav refleks! A tek Šeksov.

Potpredsjednik Sabora ne priznaje optužnicu »zločinačke države« i nema je namjeru primiti. No, nije to isto, kada su se oni našli u sličnoj poziciji početkom godine, preporučio primjerice ni Purdi ni doktorici Vesni Bosanac. Očito, kako bi rekli stari Latini, što priliči Jupiteru ne priliči volu. Što može Šeks ne mogu Bosanac i Purda.

Zato valja upitati i gospođu Kosor i gospodina Šeksa dva priprosta pitanja. Tko je kriv da problem »starih optužnica« do sada nije riješen te mogu li se samo tako proglasiti ništavnim akti bivše države (pa i zločinačke) bez posljedica po hrvatsko pravosuđe i državu. I drugo, može li potpredsjednik Sabora biti iznad drugih građana države i, koliko god optužnice bile konstruirane, odbiti pravni postupak koji su drugi morali poštovati. Ako dobijemo suvisle odgovore na ova pitanja moći ćemo se ponadati da za vladavinu prava u Hrvatskoj nije sve izgubljeno.