Bošnjaković se tako, želeći poentirati na sudskom procesu jednom od lidera Kukuriku koalicije, pretvorio u Horvatinčićeva odvjetnika koji se žali na medijski tretman svog klijenta. Navlas isti pristup imali su i »pravi« Horvatinčićevi odvjetnici u vrijeme dok su nesreća kod Primoštena i njene posljedice bili u žiži medijskog interesa. Usput, ovakav bi se stav mogao protumačiti i kao ministrovo stajanje na stranu moćnog i utjecajnog čovjeka koji se udaljio s mjesta nesreće i mijenjao iskaze, i to samo zato što je »onaj drugi« s kojim ga se uspoređuje oporbenjak, odnosno ljuti protivnik HDZ-a. 

    To što si je priuštio Bošnjaković, međutim, jedan ministar si ne smije dopustiti. Sve da mu je matični HDZ i napismeno dao nalog da svim sredstvima, neposredno i posredno i u svakom raspoloživom trenutku, veliča vlastitu stranku i crni opoziciju, kao ministar mora sačuvati dignitet svoje funkcije. Posebno ministar pravosuđa kao svojevrsni ovlašteni čuvar pravnog poretka (i jednakosti građana). 

    Ministar je primjerice u svom kratkom javnom istupu »zaboravio« kako su mediji opsjedali Čačića poslije nesreće u Mađarskoj, baveći se usto nimalo sentimentalno detaljima sudara i Čačićevom krivicom. Štoviše, upravo su novinari tada, u različitim rečeničnim sklopovima, konstatirali ono isto što je jučer ministar spomenuo, opet nepotrebno za jednog ministra, naime da bi svaki političar suočen s tako teškom optužbom razmislio o svojoj političkoj karijeri. 

    I to je još uvijek aktualno, što god se na suđenju u Mađarskoj otkrilo. Čačiću u prilog ne ide mišljenje sudskog vještaka a nadasve činjenica da je dvoje ljudi umrlo nakon naleta automobila koji je on vozio. No, ne valja prejudicirati. Rasplet suđenja može biti svakakav, uključujući i uvjetnu kaznu za čelnika HNS-a (u oslobađajuću presudu je teško vjerovati). Jedino što je izvjesno jest da bi Čačić, upravo zbog tragičnog epiloga nesreće u kojoj je sudjelovao, mogao razmotriti svoj trenutni stav da će se iz politike povući jedino ako kazna bude bezuvjetna. I uvjetna kazna naime dodjeljuje se krivcima, a krivci za smrt drugih ljudi ne bi se smjeli baviti politikom. 

    Kao što se politikom ne bi smjeli baviti ni ljudi poput ministra Bošnjakovića koji nisu u stanju održati čak ni privid razlike između državničke odgovornosti koju nosi određena funkcija i stranačke promidžbe.