Kad se tako populističko-demagoški ide na izbore – izvrtanjem stvarnosti, programskom prazninom, prešućivanjem svih sedam vlastitih smrtnih grijeha, bježanjem od odgovornosti te ustrajnim prodavanjem najtrivijalnijih propagandnih trikova – razumnima staje pamet. Teško se naime suprostaviti nečemu što ne priznaje ni argumente ni činjenično stanje. Nitko, naravno, neće tvrditi da se i u najrazvijenijim demokracijama sve vrti oko razuma, odnosno razumnih političkih rješenja i odluka. I tamo emocije, ideološke igre i igrice kao i podsjećanja na prošlost imaju svoju predizbornu težinu. Ali ovoliku količinu gebelsovštine, koja nažalost kod dijela birača i nadalje pada na plodno tlo, u drugom desetljeću 21. stoljeća teško je bilo očekivati čak i u Hrvatskoj. 

    Primjerice, kada je Jadranka Kosor izazvala urnebes u dvorani tvrdnjom da novci iz Hrvatske više nikada neće ići u Beograd, uzalud se bilo nadati da će ustati netko iz uzavrele mase iz kazati: predsjednice, novci više ne idu u Beograd, ali godinama sjedaju na privatne račune vaših i naših stranačkih kolega. Efektno, isto tako, zvuči napadno domoljublje i optuživanje oporbe za robovanje stranim interesima, ali eto dobro dođe pozvati Lopeza Isturiza da bi nam u Hrvatskoj kazao što nam je činiti. Pomoć iz inozemstva je očito dozvoljena samo »patentiranim Hrvatima«. S takvim i sličnim »argumentima«, koji se ponavljaju stotinama puta, doista se svakom razumnom teško nositi. 

    No, postoji lijek i za ovu strategiju iz političkog podzemlja. Kad već članstvo HDZ-a nijemo promatra što radi vrh stranke nikome zapravo ne polažući račune, pa mu je voljno i dalje držati svijeću, pristajući tako biti ne samo talac nego i sukrivac za višegodišnju korupciju u vlasti i državnim tvrtkama (HAC, HŽ…), morala bi se alarmirati ona šutljiva većina hrvatskih građana koje vodi zdrav razum i kojima je dosta ovakve politike. Upravo iritantni pokušaj vrha HDZ-a da nas sve zajedno i nadalje pravi magarcima trebao bi 4. prosinca na birališta dovesti i one koji dosad nisu glasali ili se jedva sjećaju kada su zadnji put bili na glasačkim mjestima. Stranku koja je godinama tolerirala i poticala korupciju, stranku propalih razvojnih projekata i sustavnog osiromašivanja građana, valja primjereno demokratski poslati u oporbene klupe. Da zločin, ipak, ne ostane bez kazne. I da se, opet, poslije izbora ne bismo pitali tko nam je kriv za to što nas je snašlo.