Tko o čemu, HDZ o poštenju. Tako bi se moglo sažeti očitovanje vladajuće stranke o tekstu iz Večernjeg lista, tragom kojeg su krenuli i svi ostali mediji, gdje se tvrdi da je ta stranka s 13 milijuna kuna iz crnog fonda financirala predsjedničku kampanju 2005. i kampanju za parlamentarne izbore 2007. godine.

U HDZ-u navode iz teksta vide kao »naručena politička podmetanja i falsifikate« iza kojih stoje »nesumnjivi neprijatelji HDZ-a i protivnici borbe protiv korupcije« koji nadasve osobno žele diskreditirati Jadranku Kosor kao čelnicu Vlade i stranke. Dakle, iza svega se krije nepoštena i podmukla urota protiv HDZ-a, stranke koja već godinama oličenje poštenja varajući s biračkim popisima i brojem birača po izbornim jedinicama.

Premda su o mnogim detaljima svjedočenja bivše blagajnice HDZ-a Branke Pavošević pogubnim po stranku mediji i do sada pisali, jučerašnjom verbalnom kontraofenzivom koja vrvi od fraza i nedokazivih optužbi središnjica na Trgu žrtava fašizma 4 pokazuje krajnju nervozu i lagani gubitak kompasa. Izbori su pred vratima a priča o HDZ-ovim crnim fondovima nikako da propadne u crnu zakonsku rupu.

Nastranu pitanje kako cure podaci iz USKOK-a, i to ne od jučer i ne bez svrhe (signali su to i za aktere afera i za javnost u cjelini), ali u konačnici pobijati vjerodostojnost dokumenata na koje se mediji pozivaju tvrdnjom da nemaju pravnih učinaka prilično je jadno. Prešlo se, eto, s potpunog i odrješitog negiranja optužbi na obranu »ništavnim i nelegalno prikupljenim dokazima«, koje onda valja izuzeti iz dokaznog postupka koliko god točni bili, te politički protunapad kao posljednju nadu u čudesni preokret.

HDZ je u škripcu. Vrh stranke na čelu s Jadrankom Kosor više ne može odustati od retorike antikorupcijske borbe, a ova ih pak može doći glave pošto je sve teže i riskantnije kontrolirati pravosuđe.

Ponavljanje mantre o tome da institucije trebaju raditi svoj posao naime ima sve manji efekt na birače i javnost, jer što bi drugo u aktualnoj situaciji HDZ trebao zagovarati a istovremeno kako prolazi vrijeme i pristižu novi dokazi postaje jasnije da se institucije najviše bave upravo probranim kadrovima HDZ-a, ali i funkcioniranjem vrha te stranke.

Osim toga, oni boljeg pamćenja sjetit će se da se HDZ (i gospođa Kosor kao pobočnica Ive Sanadera) kleo u institucije, i zazivao ih da rade svoj posao, i u vrijeme kada su sve naknadno otkrivene korupcijske afere bile tabu a stranka nedodirljiva. Naravno, za sve je kriv Sanader. Njegov odlazak omogućio je da laž postane »istina«, da institucije koje su uvijek trebale raditi svoj posao napokon to i počnu činiti. A svi ostali takoreći do jučer “nisu ništa znali”. Ni kako institucije godinama nisu radile ni kako se financira stranka. Ubirući pritom plodove tog neznanja.

Problem s HDZ-ovim crnim fondovima jest u tome što se cijeli slučaj predugo odmotava, što će proći još dosta vremena do sudskog epiloga, i što još uvijek nije jasno hoće li ga »institucije«, suočene s grčevitim otporom HDZ-ovih struktura, biti u stanju dovesti do kraja i kazniti krivce.

Da živimo u sređenoj pravnoj državi HDZ bi se sada pripremao za obnoviteljski sabor a ne za izbornu konvenciju. Kako to nije slučaj, vuk još uvijek može pojesti magarca.