Predsjednica Vlade Jadranka Kosor jučer je u Kninu gotovo nadmašila samu sebe. Položivši još jedan temeljni kamen na svom predizbornom »Toure de Croatie«, izjavila je naime kako vjeruje da će nakon završetka pregovora s EU sada uslijediti gospodarski razvitak i da će Hrvatska u 2011. godini izaći iz krize.

Kakva je uzročno-posljedična veza završetka pregovora i gospodarskog razvitka Hrvatske enigma je koju u ovom trenutku ne bi bilo u stanju dešifrirati ni najsofisticiranije računalo.

No, sve i kada bi postojao bilo kakav međuodnos između ova dva potpuno odijeljena procesa, što bi logički izvedeno u interpretaciji premijerke značilo da bi nas primjerice pregovori produženi do 2015. godine gospodarski praktično uništili, Jadranka Kosor kao da ne čita brojke o gospodarskim pokazateljima koje bi je upozorile da ne trči pred rudo, već nam najavljuje čudo.

O padu BDP-a, problemima sve većeg broja tvrtki, rastu zaduživanja i enormnoj nelikvidnosti već sve znamo. Sezonski rad u turizmu i poljoprivredi skinuli su pak privremeno sa Zavoda za zapošljavanje nedovoljan broj nezaposlenih da bi itko mogao biti zadovoljan, a čelnici HUP-a odavno se javno ufaju u novu vladu koja smjesta mora nešto poduzeti. I to nije sve.

Upravo su stigli podaci da su izravna strana ulaganja u Hrvatsku prošle godine iznosila samo 583 milijuna dolara, što je najmanje od rata do danas. Nije onda nemoguće, jer klizimo nizbrdo i dalje, da brojke za ovu godinu budu još strašnije.

I pored svega toga što pokazuje da smo blizu dna, predsjednica Vlade vjeruje da će ove godine Hrvatska izaći iz krize? Kao da je oporavak gospodarstva i izlazak iz krize nešto što je dovoljno samo poželjeti, kao da gospodarstvo nije nešto čemu trebaju preduvjeti da bi postupno dalo rezultate.

Takve se priče mogu pričati samo naivnim građanima kojih, nažalost, još uvijek ima. Takvima koji, iako žive sve teže, još uvijek nisu osvijestili gdje su nas dovele godine HDZ-ove vladavine obilježene korupcijom te izostankom bilo kakve suvisle strategije razvoja. Možda dođu sebi kada se suoče s brojkom zaduženosti, kada shvate što to znači potrošiti unaprijed 22 mjesečne plaće svih zaposlenih u Hrvatskoj i znati da to kad-tad treba vratiti.

No, možda ipak još jednom nasjednu političkoj demagogiji najgore vrste, vjerujući kao i do sada u čudotvorno spasenje, jer je dobar dio njih godinama i »kupovan« zaduživanjem i dijeljenjem nezarađenog, te nacionalnim budnicama dok su najveći Hrvati sebi punili džepove upropaštavajući i državu i njih koji će, naposljetku, sve to platiti iz svog poderanog džepa koliko god to sada ignorirali.

Najmanje što građanima Hrvatske u ovom trenutku treba jest naivnost građana te demagogija i populizam političara, riječi bez pokrića optočene zlatom iz usta onih kojima je nezamislivo da siđu s vlasti makar zemlju odveli u ponor.

Vrijeme je za suočenje s krutom i tegobnom zbiljom koju se ne može prevladati bez mučnog i dugotrajnog napora i odricanja. I onih na vrhu i onih na dnu, i poduzetnika i radnika.

Inače, bit će upropaštene i sljedeće generacije koje ionako već sada trebaju razmišljati kako plaćati dugove svojih očeva.