Medijska ćud terorizma

Komentar Nevena Šantića

Neven Šantić

Foto REUTERS

Foto REUTERS

Snaga suvremenog terorizma naime raste proporcionalno s tehološkim razvojem medija, rastom njihove moći i nezajažljivom potrebom da cijeli svijet pretvore u »reality show« pozornicu. 



Terorizam je dobio novo ubrzanje, novo pogonsko gorivo koje suvremene teroriste ipak razlikuje od onih starog kova



Zastrašuje se, a to i jest cilj i svrha terorizma kako mu i sam latinski korijen riječi kaže, diljem kugle zemaljske, pa je i slučaj Norvežanina A. B. B. nimalo iznenađujući, koliko god se svaki puta prenerazimo ljudskom bezobzirnošću i stravičnim posljedicama svakog pojedinačnog terorističkog čina. Hladnokrvo planirani napadi i precizno provedena egzekucija s desetinama ubijenih i ranjenih doista nisu nešto na što se normalan čovjek ikada može naviknuti. 




Ipak, posljednjih godina terorizam je dobio novo ubrzanje, novo pogonsko gorivo koje suvremene, pojedinačne ili kolektivne, teroriste ipak razlikuje od onih starog kova. Razlikovna crta nije teroristička brutalnost koja se koristi za slanje političkih poruka, već globalna pozornica koja im omogućuje da gotovo momentalno svoje terorističko djelo najave čitavom čovječanstvu, unaprijed znajući da će svih zainteresirati i za njegove posljedice. Snaga suvremenog terorizma naime raste proporcionalno s tehološkim razvojem medija, rastom njihove moći i nezajažljivom potrebom da cijeli svijet pretvore u »reality show« pozornicu. 


Nisu bez krivnje ni kapital, koji se pogotovo u neoliberalno, doba kada mu ni svijet više nije dovoljan, ne zna obuzdati stalno produbljujući svakojake socijalne probleme, niti političke elite koje se sve teže nose s problemima suvremenih društava, ali tehološki iskorak medija ponudio je teroristima ono što do jučer nisu imali. Preko interneta, mobitela i svih ostalih naprava, da »staromodne« televizije i radio stanice, a pogotovo novine da i ne spominjemo, momentalno se mogu »predstaviti« milijardama ljudi, istodobno im utjerujući strah u kosti. 



Trebamo li se pomiriti s terorizmom?



A. B. B. to zna, i koristi. Ne samo što je svoje namjere i »političke motive« izložio na interenetu, nego putem odvjetnika šalje poruku kako »zna da su njegovi postupci monstruozni, ali misli kako su potrebni«. I kaže da će sve objasniti danas na sudu. I, nema sumnje, ono što želi reći mediji će prenijeti. Tek rijetki će se snebivati, pitajući se gdje su granice slobode i prava zlikovaca koje im omogućuju nastavak terora neviđenih razmjera. Objavljivanje samo inicijala terorista i plediranje za zatvoreno suđenje, kako bi mu se onemogućila daljnja propaganda, a obitelji žrtava poštedile nove boli, bio bi onaj bar minimalni pokušaj da se smanji učinak terorističkog čina. U eri sveprisutnih i svakovrsnih medija, koji se natječu jedni s drugima u brzini i »ekskluzivnosti«, teško je međutim očekivati potpunu medijsku blokadu terorizma ograničenu samo na informiranje o pukim činjenicama, kao nužne pretpostavke pokušaja njegova ekonomskog, političkog i socijalnog obuzdavanja. No, znači li to da se trebamo pomiriti s terorizmom?

više vijesti