Besmisleno je raspravljati o tome je li upit Jadranke Kosor DORH-u, iz kojeg želi saznati da li je stranka na čijem je čelu pod istragom, dobro sročen, više ili manje mudar potez, je li riječ o ishitrenom i nepromišljenom činu ili ne.

Nećemo daleko otići ni analiziramo li upit kao moguće zadiranje u trodiobu vlasti, konkretno tražeći odgovor na pitanje je li predsjednica jedne stranke kao čelnica izvršne vlasti u prekršaju kada komunicira sa sudbenom vlašću.

Pristojno sročeni upit na određenu temu, kome se god obraćali, naime ne podrazumijeva automatski miješanje ni u čiji rad. Pa ako svaki građanin Hrvatske, prema tumačenjima bivših uskokovaca, može pitati DORH je li predmet njegove istrage, može to i predsjednica HDZ-a raspitujući se za »pravni status« političke grupacije na čijem je čelu. Drugo je pitanje hoće li dobiti odgovor. I kakav. A to zavisi od cijelog niza okolnosti u daljnjim istragama u kojima se pojavljuju ili će se pojavljivati bivši i sadašnji članovi HDZ-a, zbog čega se na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma 4 ne treba tako skoro nadati odgovoru.

  No, poanta cijelog ovog mini političkog slučaja je u tome da prvenstvena namjera upita Jadranke Kosor nije ni bila da što prije raščistiti dvojbe oko sudbine HDZ-a. Jer, vrlo dobro zna da cijela stranka ne može biti predmet pravosudne istrage.

Za konkretna kaznena djela, kojima se bave i USKOK i DORH, mogu eventualno odgovarati samo odgovorne osobe u stranci, kojima nije samo dužnost da politički vode stranku već i da brinu o njenom zakonitom djelovanju, te pojedinci u stranačkom aparatu koji su prešli s druge strane zakona.

Kao i u slučaju ratnih zločina, utvrđuje se pojedinačna a ne kolektivna krivnja. Obični članovi stranke, koji ništa nisu znali ili su bili daleko od »mjesta nesreće«, ne mogu snositi krivičnu odgovornost čak ni kada bi im netko spočitnuo kako su svojom aktivnošću i glasovima na izborima izabrali ljude za koje se poslije ispostavilo da su počinili krivično djelo.

  Riječ je dakle o tomu da je glavna svrha upita propagandistička. Vodstvo HDZ-a naime, pod orginalnim izgovorom da je »potaknuto napisima u medijima«, želi stvoriti klimu javne i pravosudne hajke, odnosno progona HDZ-a. S jedne strane, širenjem osjećaja ugroženosti političke grupacije na vlasti hoće se ponovno homogenizirati članstvo i biračko tijelo uoči izbora, a s druge strane homogenizacija stranke trebala bi poslužiti i kao čvrsto zaleđe onim doista ugroženim čelnicima stranke koji bi mogli biti involvirani u aktualne istrage koje se vrte oko Ive Sanadera.

  Nema sumnje, koliko god se obruč oko njega stezao, vrh HDZ ne namjerava se predati bez ispaljenog metka. Kako međutim više ništa oko korupcijskih procesa nije isto kao prije godinu ili dvije, radi se o strategiji koja je ograničenog dometa. Zapravo, sve što se ubuduće bude događalo oko istraga i procesuiranja korupcijskih afera zavisit će ipak od toga je li se hrvatsko pravosuđe doista odbilo od političke sise ili nije, a ne kao donedavno od političke mobilizacije HDZ-a.