Poruka da se Ivo Sanader nije vratio u Hrvatsku u osvetničkoj misiji i da nema namjeru politizirati sukus je strategije obrane bivšeg premijera iza koje stoji njegov branitelj Čedo Prodanović.

Riječ je o odvjetniku najvišeg ranga, čija je profesionalna karijera krcata teškim sudskim bitkama i koji dobro zna da njegov branjenik ima nekih šansi u istrazi i na Sudu jedino ako se koncentrira na pravno opovrgavanje optužnice (optužnica), paragraf po paragraf, umjesto općenitog političkog lamentiranja.

Napokon, nešto govori i činjenica da je Prodanović, upravo zahvaljujući strategiji obrane koja se bavila utvrđivanjem pojedinačne odgovornosti a ne svojevrsnim teorijama urote, nedavno pridonio i oslobađanju generala Ivana Čermaka na Haškom sudu, što nije baš mnogim odvjetnicima u različitim haškim procesima pošlo za rukom. 

Naravno, bilo bi smješno već sada reći da će Prodanović uspjeti obraniti svog klijenta. Ne znamo još detaljnije ni sve ono za što se Sanader tereti, a još nam je manje poznato što će sve u svoju obranu reći bivši premijer i čelnik HDZ-a ili što će, završi li istraga sudskim procesom, o svemu naposljetku reći sudsko vijeće. Zato sigurno možemo očekivati žestoku pravnu bitku u kojoj će se koristiti najteže naoružanje, a u kojoj onda nema mjesta za prizemno osvećivanje ili politiziranje.

Čak ni za izravno ili posredno odgovaranje na sarkastično otvoreno pismo Branimira Glavaša, ili slične uratke nekih drugih aktivnih ili marginaliziranih političara i poduzetnika kojima je Sanader u prošlosti zagorčao život a sada likuju zbog njegova utamničenja. 

 Sanaderovo odustajanje od »osvete« i »politiziranja« da bi spasio svoju glavu ne bi, međutim, trebalo učiniti spokojnim njegove dojučerašnje suradnike, koji su se možda ponadali da ih ta njegova poruka može poštediti neugodnosti dok traje istraga ili tijekom sudskog procesa.

Upravo bi im Sanaderovo politiziranje procesa kroz općenite propagandne formulacije – tipa svi su u vrhu Vlade i HDZ-a o svemu sve znali, što može govoriti o njihovoj političkoj odgovornosti ali ne implicira automatski i krivičnu odgovornost, ili žele mi pakirati – pružilo utočište jer bi gotovo na riječ dobili status žrtve osvetoljubivog okrivljenika, a istovremeno bi za njega sve to skupa bila pravno bezvrijedna roba. 

 Ovako, igrajući po Prodanovićevim pravilima pravosudne igre, gdje će se dokazu tužitelja suprostavljati dokazi obrane, gdje će se ići iskazom na iskaz, dokumentom na dokument, računom na račun i činjenicom na činjenicu, mogu doista strahovati svi oni koji su ga okruživali i na Markovu trgu i na Trgu žrtava fašizma, a znaju da bi neki od tragova u tom dokaznom postupku mogli voditi i do njih.

Tu onda više neće biti moguće skrivanje iza funkcije i stranke, niti prosipanje demagogije o djevičanskoj čistoći svih onih koji su godinama bili uz vođu a sada ne žele ni izgovoriti njegovo ime. Mogla bi to biti puno slađa Sanaderova »osveta« bez osvetničke misije.