foto: REUTERS, arhiva NL
Trenutačnom vodstvu Sanaderove bivše stranke bilo bi najdraže da se po povratku u zemlju, tijekom nesumnjivo brojnih i dugotrajnih iskaza USKOK-ovim istražiteljima, okomi upravo na »nezahvalnu« stranku
Dok budete čitali ove retke Ivo Sanader se već privikao na smještaj u Remetincu. Pripreme za doček bile su dugotrajne i temeljite, a nervoza uoči povratka bivšeg premijera kod određenih je krugova bila na granici izdržljivog. M
ogla se, između ostalog, osjetiti i u neshvatljivoj potrebi predsjednice Vlade Jadranke Kosor da se doslovno dnevno svađa s predsjednikom države Ivom Josipovićem. Nije joj lako. Kud god krene čeka je neki Ivo, kvareći joj idilu nesmetanog vladanja u zemlji čudesa. Bez repova prošlosti, agonije sadašnjosti i diskutabilne budućnosti.
Već dvije godine traje cipelarenje vođe nad vođama, gotovo pa jedinog kojega je zahvalno stranačko članstvo bilo voljno proizvesti u Tuđmanova nasljednika 21. stoljeća.
Novci su curili i pritjecali na sve strane ali, eto, nitko osim Sanadera i njegova dva, tri suspektna osobna »ordonansa« ništa nije znao niti pitao
Sanaderova sotonizacija doživjela je kulminaciju nakon njegova aktiviranja saborskog mandata i serije izjava kontra stranačkog vodstva, da bi otvaranje USKOK-ove istrage i bijeg u Austriju Sanaderu priskrbili dvostruku titulu: HDZ-ovog i državnog neprijatelja broj 1.
Kao što to biva u društvenom okruženju koje je ljude naučilo sagibati se pred moćnicima, pretjerujući u njihovu slavljenju da bi se što duže ostalo u njihovoj milosti, a iskaljivati se nad potčinjenima i posebno onim odbačenima, najžešći Sanaderovi »verbalni krvnici« bili su oni koji su ga do jučer servilno okruživali. Ništa novo na ovim prostorima. Tu su uvijek najžešći antikomunisti bili razočarani komunisti, a najtvrđi nacionalisti oni koji su nekada imali unitarnih iluzija.
Trenutačnom vodstvu Sanaderove bivše stranke bilo bi najdraže da se po povratku u zemlju, tijekom nesumnjivo brojnih i dugotrajnih iskaza USKOK-ovim istražiteljima, okomi upravo na »nezahvalnu« stranku.
Tako bi se sakrili pod veliki šator ukupnog članstva, što znači i među one koji s Ivom nisu ni luk jeli niti ga mirisali, i nastavili ga prikazivati kao korumpiranu moralnu nakazu koja je, uz tek šaku njemu sličnih, na vrijeme uklonjena da ne zarazi ostale. Sanader im, međutim, nakon povratka u Hrvatsku neće priuštiti taj luksuz.
Braneći isključivo sebe, svoje će bivše suradnike iz vrha stranke prokazivati pojedinačno što bi moglo rezultirati neviđnim lomovima među onima koji o svemu što se događalo u kabinetu bivšeg premijera i oko njega, naravno, nisu imali pojma.
Novci su curili i pritjecali na sve strane ali, eto, nitko osim Sanadera i njegova dva, tri suspektna osobna »ordonansa« ništa nije znao niti pitao. Teško je procijeniti koliko će sve to utjecati na rezultate sljedećih izbora, jer je hrvatsko biračko tijelo do sada u više navrata pokazalo čudan smisao za »racionalno glasanje«, ali je sasvim sigurno da će u narednih pet mjeseci slučaj Sanader postati jedna od najvažnijih pravosudnih, ali i predizbornih tema koja će HDZ-u visjeti kao mač nad glavom.
No, za budućnost Hrvatske još važnije od ovih i te kako važnih pravosudnih i izbornih implikacija slučaja Sanader jest traganje za odgovorom na pitanje je li model vlasti koji je sve to korupcijsko klupko omogućio nepovratno ostao iza nas, ili je tek riječ o velikoj predstavi s prinošenjem žrtvenog jarca da bi se sutra nastavilo (ipak nešto pažljivije) po starom?
