Nečastivi na Korzu 16

Komentar Nevena Šantića

Neven Šantić

Foto Sergej DRECHSLER

Foto Sergej DRECHSLER

Premda je čitav radni vijek stolovala na Titovom trgu 3, još od doba pripravničkog staža u SIZ-u stambeno-komunalnih djelatnosti, Željka Marković je u trenutku postala sam nečastivi na Korzu 16



U mišju su se rupu sakrili svi gradski službenici kojima se srce steglo od pomisli da bi mogli biti povezani sa »ženom koja previše zna (i može)«



Čim se pronio glas da je ispituje USKOK, a u prvi mah se nije moglo odgonetnuti o čemu se radi, u mišju su se rupu sakrili svi gradski službenici kojima se srce steglo od pomisli da bi mogli biti povezani sa »ženom koja previše zna (i može)«. Premda je čitav radni vijek stolovala na Titovom trgu 3, još od doba pripravničkog staža u SIZ-u stambeno-komunalnih djelatnosti, Željka Marković je u trenutku postala sam nečastivi na Korzu 16, središtu gradske vlasti kojoj bi daljnji rasplet ovog slučaja mogao zadati puno više štete od napuhane »afere oružje« iz 1991. godine i nedovršene priče o riječkim tržnicama. 


Jer, koliko god bi iz perspektive gradonačelnika Vojka Obersnela to formalno moglo biti točno, gospođa Marković svakako nije tek »jedan od pedesetak rukovoditelja u gradskoj upravi Rijeka s 400 zaposlenih«. 




Ona je bila na čelu financijski i lukrativno osjetljivog odjela za ukupno poslovanje gradske uprave, dio mreže važnih ljudi u Gradu koji neposredno mogu odlučiti o nečijoj (poslovnoj) sudbini i, bez daljnjega, osoba čija je moć daleko nadmašivala njeno mjesto u hijerarhiji zaposlenih u lokalnoj samoupravi. Rezultat njezina značaja i utjecaja može se sabiti i u nepresušnu nisku gradskih priča o korumpiranosti lokalne uprave koja niti počinje niti završava u zgradi na Titovom trgu. A ako, pritješnjena dokazima, »gospodarica poslovnih prostora« odluči progovoriti moglo bi biti prave vatre. 


Koliko god je, dakle, Željka Marković navodno pritvorena kao kolateralna žrtva istrage o korumpiranosti državne uprave, koliko god naoko bila riječ o sitnom mitu poput zlatnine i slika, i koliko god se ne može govoriti o krivnji dok se ona i ne dokaže, slučaj Marković je upravo zbog njene pozicije i reputacije izuzetno važan i za građane Rijeke i za lokalnu vlast.



Ako, pritješnjena dokazima, »gospodarica poslovnih prostora« odluči progovoriti moglo bi biti prave vatre



Prvenstveno, može postati potencijalni okidač, poveća li se povjerenje u USKOK kao instituciju koja ne mazi do jučer tobože nedodirljive, za akciju brojnih građana koji su do sada svoja loša iskustva s direkcijom za poslovne objekte i drugim segmentima komunalnog sustava bili voljni jedino uz kavu ispričati ljudima od povjerenja. 


Vojko Obersnel trebao bi ovo shvatiti kao posljednje upozorenje da posluša savjete brojnih građana, ali i onih dugogodišnjih promatrača rada svih njemu podređenih službi, i provjetri gradsku upravu. Visoke ocjene Rijeci za transparentnost rada gradske uprave te postupanje po zakonu i procedurama ne dovode nužno i do imunosti njemu podređenih na takozvanu sitnu korupciju koja ruši povjerenje građana u sustav. Po crti »zapovjedne odgovornosti« to jednoga dana i njega može doći glave. 


Nema sumnje da će riječka opozicija jedva dočekati prebaciti slučaj Marković na višu razinu, u opću raspravu o vladanju SDP-a i njegovih dugogodišnjih koalicijskih partnera. I to neposredno pred izbore. Činjenica da Željka Marković nije članica nijedne stranke i da je momentalno suspendirana tu je od sporedne važnosti.


više vijesti