Foto Arhiv NL
Možda će jednoga dana netko doista utvrditi tko je sve, u IGH-u i državnim strukturama, imao prste u pumpanju njegova rasta, zgrtanju novca i igranju s radnicima. No, i ovako je priča o IGH-u priča o hrvatskoj stvarnosti. I nije jedina.
Poslovati s državom, tom poslovnom majkom, ženom i ljubavnicom svih vrlih hrvatskih poduzetnika, postalo je u današnje vrijeme i sumnjivo i suspektno
Kriza graditeljstva dakle smanjila je nezajažljive IGH-ove apetite, stanjujući i suradničku mrežu s drugim partnerima, dok je na bilo koji način poslovati s državom, tom poslovnom majkom, ženom i ljubavnicom svih vrlih hrvatskih poduzetnika, postalo u današnje vrijeme i sumnjivo i suspektno. Bar dok ne završe pregovori s EU i izbori. Pa kada se gigant, koji samom sebi nije vidio ni kraja ni konca, počeo urušavati, pokazalo se da mu je menadžment na klimavim nogama, a socijalna osjetljivost ravna emocijama amebe.
Otpuštanje stotina radnika kada tvrtki krene loše nije kuriozm kapitalizma. Već smo se i na to navikli u posljednjih dvadesetak godina. Ali, i u zemljama s dokazanom kapitalističkom tradicijom, poput Njemačke koja je još uvijek pojedinačno najjača europska gospodarska sila, postoji neki red koji, i u najtežim trenucima za pojedinu tvrtku, poštuje neke obzire prema radnicima. U Hrvatskoj, nažalost nije tako. Tu se ne gleda ni tko je blizu mirovine, ni tko je moguće zadužio tvrtku, ni tko nešto zna. Kad sjekira »uštede« krene stradava onaj tko joj se nađe pri ruci.
Hrvatska je bogomdana zemlja za sve one kojima su puna usta hrvatske nacije i privrženosti katoličanstvu dok trpaju novce u vlastite džepove
Pritom je vrhunac licemjerja na hrvatski način činjenica da je direktor i jedan od glavnih dioničara prema radnicima nemilosrdnog IGH Jure Radić, isti onaj Jure Radić koji je odabaran kao jedan od šesnaestorice »zaslužnih Hrvata« koji će imati ekskluzivnu čast razgovarati nasamo s papom Bendiktom XVI. No, čini se da ni Radićev »dokazani« kršćanski duh, da ne kažemo svetost, više ne može garantirati blaženstvo IGH-u ni njegovim zaposlenicima. Premda se on i nadalje drži kao da je osobno od Isusa Krista primio kršćanski nauk s misijom da ga širi po svijetu. Naročito u Hrvatskoj koja je bogomdana zemlja za sve one kojima su puna usta hrvatske nacije i privrženosti katoličanstvu dok trpaju novce u vlastite džepove.
Još u Sanaderovo doba bezuspješno se pokušavalo dokazati da je ne samo politički nezdravo i nekorektno nego i protivno zdravom razumu da IGH, kao projektant, nadzornik i konzultant, posluje s državom sve u šesnaest, istovremeno dok je jedna od njegovih dioničarki ministrica prostornog planiranja i graditeljstva, dakle nadređena čitavom resoru. Trebalo je da u vrhu vlade i HDZ-a nastane opsadno stanje zbog europskog pritiska i inzistiranja na borbi protiv korupcije, pa da Marina Matulović Dropulić napusti ministarsku fotelju. No, bio je to već kraj balade. Izglednih poslova za IGH više nije bilo na vidiku. Dok se imalo što, uzimalo se.
Možda će jednoga dana netko doista utvrditi tko je sve, u IGH-u i državnim strukturama, imao prste u pumpanju njegova rasta, zgrtanju novca i igranju s radnicima. No, i ovako je priča o IGH-u priča o hrvatskoj stvarnosti. I nije jedina.
