Kada su međutim uhvaćeni s prstima u pekmezu pa su ipak morali reterirati, Radimir Čačić ne odstupa ni za milimetar od svojih stavova. Usuđuje se pače držati moralne propovijedi, čija je kulminacija dociranje o amoralnom napadu, valjda medija, na nevina čovjeka i o vlastitoj moralnosti. Jer, eto, postupio je profesionalno i za mjesto u Nadzornom odboru »Janafa« predložio čovjeka »stradalog u političkom procesu«. 

    A još prije konačne odluke o opozivu Ferenčaka, i Čačićevog nevoljkog istupa u kojem je na svu silu nastojao relativizirati povlačenje prijedloga za imenovanje stranačkog tajnika na javnu funkciju, ni za Vesnu Pusić u svemu tome nije bilo ničega spornog. Političarka koja se svojski trudi predstaviti kao nepokolebljiva pobornica uvođenja »europskih standarda« i u hrvatsku politiku, u vrijeme vladavine HDZ-a nalazila je trunčice grijeha u njihovom oku a sada se pravi da u vlastitom ne vidi politički balvan. 

    Ovakvo nakaradno i selektivno shvaćanje političke i javne odgovornosti, gdje se odbija ponašati onako kako se očekuje od drugih i time zabija dodatni kolac u srce povjerenja građana u politiku i političare, nije međutim samo problem HNS-a. To je problem čitave koalicije, a napose SDP-a kao njegova nosivog dijela i Zorana Milanovića kao premijera. Nije ovdje riječ o »tehničkom pitanju«, kako kaže Slavko Linić, nego o ključnom određenju vlasti prema javnom obnašanju posla i građanima. I ne može ministar Željko Jovanović, koji je i bez sudskog progona optuživao HDZ kao zločinačku organizaciju tražeći odstupanje Vlade, odjednom s pozicije vlasti ostati bez komentara o slučaju Ferenčak. Kakvi god »viši interesi« koalicijskog jedinstva moguće to nalagali. 

    Uloga je naime puno veća i zove se vjerodostojnost vlasti. Kako će primjerice građani ubuduće vjerovati Vladi, a trenutno je to povjerenje na najvišoj mogućoj razini, kada bude kretala u nužne rezove i reforme i trebala njihovu bezrezervnu podršku, ako nastavi sama sebi spoticati noge jedno govorivši a drugo radeći? Ako brana vjerodostojnosti i političke odgovornosti popusti, voda povratka na staro razlit će se duž svih institucija odnijevši sa sobom i ovu koalicijsku vlast. Stoga ovo nije »amoralni medijski napad na Ferenčaka«, kako to tvrdi moralist Čačić, nego je javna reakcija na slučaj Ferenčak, napad na političko licemjerje i dvostruke kriterije. Odnosno vapaj za obranu ono malo preostalog digniteta političkih institucija i politike u Hrvatskoj prije nego li se, pod teretom političkog sljepila iz koalicijskog vrha, do kraja uruši.